10.01.10

Zgazena dusa

Cesto stajah tu zgazene duse ,slomljenog srca….blistavih ociju sa milijon isplakanih suza, sa toliko zeljenih a ne izgovorenih reci na usnama. Trazila sam te… trazila sam toplinu osmeha sjaj oka zanos ljubavi one iskrene ciste….sanjala sam kako mi kucas na vrata donosis radost u moj zivot u moje sutrav…Cekah te svih ovih godina neumorno i strpljivo scucurena poput male devojcice u uglu svoje sobe , igrajuci se jednom jedinom senkom na zidu koja mi bese sagovornik neumorni pratilac svih ovoh proteklih godina. A sada kada si tu, kada si tako nezno zzakucao na vrata mog srca pitam se smem li se radovati smem li biti srecna ?