29.01.11

Ukus Suze


I opet kao nekad suza krene sama od sebe. Za tren zastane u plavetnilu moga oka neodlucna dali da kane ili se vrati… taj trenutak traje suvise kratko. Neodlucnost  brzo nestae  jednostavno  mimoidje se sa suzom koja nezaustavljivo krene niz obraze. Skotrlja se do mojih usana , osecam svu njenu slanost I gorcinu misli u kojima si jos uvek ti. Navikla sam ja na te suze I njihov ukus, neke sam uspela uhvatiti neke se kotrljale nezaustavljivo  I u zurbi izgubile negde na mojim grudima … ali svaku  kap sam osetila  svojom dusom I srcem u trenucima samoce kao sto je ovaj. U trenucima ne izvesnosti  I nekog cudnog osecaja  u grudima koji gusi. Nedostajes mi  trebam te … trebala sam te trebam te  I trebacu te , to su misli koje tebi vode. Slaba sam slaba na tvoje reci na tebe , slaba na  svaku pomisao koja me u tvom pravcu ponese. Jer znam da si ti ljubav ona velika veca od najvecih koja se ne dokazuje  zagrljajima I strasnim  nocima  ili u smeku  jer I prolaznici se nasmeju I zagrle. Snaga te ljubbavi I velicina njena je u suzi  u toj maloj kapljici koja iz duse krene ne zaustavljiv, tu  lezi sva velicina mojih osecanja  moje ljubavi koja se rodi. Svojom snagom, jacinom I iskrenoscu  moje misli  se krecu samo ka tebi  zele da se ugnjezde u tvom narucju  I osluskuju otkucaje tvoga srca I uzdahe duse.    

@Sneguljica

02.12.2009

12.01.11

Bez naslova,..

Trazila sam te nocas, 
 lutala neprohodnim lavirintom zivota. 
 Tumarala odajama svoje duse 
 Dopirala pogledom do svog srca. 
 Skitala poput skitnice pustinjama, 
 sirokim prostranstvom koje osta  
 kao trag i secanje na neki drugi zivot.  
 Dodirivala sve ono sto me na tebe podseca 
 Grcevito se drzeci za neke pokretne  
 i nevidljive stubove na ivici provalije, 
 bezdana koji me zove ,grcevito doziva. 
 pricajuci neku pricu nikad ispricanu. 
 Odlomke iz nekog stiha jos nedovrsenog. 
 Tumarala sivim oblacima  
 nevidljivim trapezom grabila ka  
 najsjanijoj zvezdi na horizontu, 
 nadajuci se da si se tamo sakrio. 
 Nocas trazeci tebe  
 Naidjoh na devojcicu preplasenog lica 
 skupljena u svetu uspomena na ivici zaborava. 
 Nocas pronadjoh sebe. 

@sneguljica



09.01.11

Bez Naslova

Nedostajes mi
Osluskujem kapi kise kako lupaju prozorskim staklom, u usima mi odzvanja kao neka nepisana melodija. Nezelim ustati hladno je i mokro ove junske kise neznaju prekinuti, dan za danom kako prolazisve ih je vise. I danas je sve sivo i tuzno bas kao i ja. Osecam prazninu u dusi, prazninu koja boli pece uzdah se ote iz grudi. A bilo je tako lepo ustati i znati da si ti tu iza tog paravana zvani net. Bilo je lepo znati da cekas me, nije mi bilo vazno koliko je sati dali je kisa ili sunce ustajala sam zamagljenog pogleda prilazila racunaru i cekala da vidim zeleno svetlo pored tvog avatara. Bio si moj Andjeo uvek tu kada te zatrebam. Pruzao mi ruku kad pokleknem urlikao kad pogresim. Osetih nadu koja me izvlacila iz ljusture u kojoj se zavukoh pocela sam opet da zivim i disem punim plucima. Nisam ni slutila da u meni postoje ta osecanja o kojima ti pisem i pisah. Cak su i oko mene primetili da se nesto samnom desava, kako rekose : vidi je opet se smeje opet joj oci svetle ko u tigrice. Secam se trenutaka jos dok te ne sretoh, retko sam imala osmeh na licu oci su bile mutne, zamisljene srce hladno. Rekose dasu mi reci poput ostrice pitali me gde su mi osecanja emocije. Prozvase me ledenom kraljicom... da ti moji prijatelji koji su nesto vise zeleli ali nisu uspeli. Zivela sam zivot sto morah ziveti....a sad ga zivim u nadi da cu te jednoga dana sresti. Znam da ima trenutaka kao sto je ovaj kad pozelim da nestanem da se izgubim. Ono jednostavno isparim i ja i sve sto meni pripada, da nestane svkaki trag da sam postojala. Da ove kisne kapi koje trenutno padaju isperu svaku cesticu mog postojanja. Dali bi se to isplatilo dali bi na ovome svetu bilo nesto drugacije. Mozda a mozda i ne. Kisa sve jace pada a u meni je zelja za tobom neopisivo velika, glad koju osecam nije za hranom. Gladna sam tebe zedna vrelih poljubaca koje dugo ne osetih, a mozda chak i nikada. Sve je to dosad bilo nekako ovlaz povrsinski. Dubina ovih osecanja sto sad imam iznenadjuje i mene plasi me , uliva strah u kosti. Strah, dali je to strah ili zelja toliko jaka da me razdire proganja nocima u kojia budna lezim i slusam tvoj glas koji mi u usima odzvanja. Osecam tvoje dodire tvoj uzdah kako me po vratu mazi osecam miris tvoje vlazne koze. Osecam zelju da se prepustim tim trenucima da odleprsam na krilima maste i spojim se a tvojom mastom koja me zove. Dali je to ljubav ili samo iluzija dugih noci. Jedno sam sigurna da volim te i da su mi dani prazni od kad te nema. Nedostaju mi tvoje nezne reci izjave osecanja izlivi emocija. Nedostaje mi ona prgavost koja za samo sekund izmeni raj u pakao nedostajes mi ti. 

@ Sneguljica 

Tebi


Tebi koji razumes, sapat vetrova , 
da osluskujes i cujes necujni krik, 
jauk i sapat misli iz duse... 
tebi koji znas da citas sa moji usana nemih, 
koje u bolu cute a sapucu ti i zovu mole preklinju. 
Sa usana ispucalih do krvi do bola... 
zbog tuge i ceznje.... 
tebi koj umes iz moje suze koja iz oka krene  
da procitas svu moju ceznju  
i drhtaj tela u grcu bola, 
i ruku koja se necujno pokrece  
zeljna dodira tvojih topline … 
tebi jer verujem da ti jedino razumes  
da me samo tvoja ljubav  
medju zive moze vratiti.. 
tebi jedino darujem dusu svoju  
jedino bogastvo koje imam  
svoju ljubav i svoj zivot … 
jedino tebi darujem sebe milo moje  
mozda ces me tada razumeti ...
@Sneguljica 




Decembar


Hladno je,decembar zima snegovi padaju … 
Sve korake neprespavane noci  skrivaju… 
Samo u mojoj dusi svuda su tvoji tragovi. 
Tvoje ruke tvoj glas tvoje oci . 
Nikada mi gore nije bilo veruj mi mili. 
Kosava i hladni vetrovi severa sibaju me … 
Secanja bolna mili moj, gde zastade nocas? 
Gde nestade noci ove… 
A dusa zove samo ime tvoje … 
A dusa zeli da bude vecito tvoja… 
Samo tvoja mili moj samo tvoja  danas … 
Sutra samo tvoja kroz beskraj vremena  
Koje neumoljivo dolazi. 
 I cujem pesmu negde daleko  u noci tamnoj 
Dok lutam ulicama hladnim trazeci te  
i reci od kojih mi telo zadrhti a suza krene.. 

Niz gusto polje
u mracna jutra
moje hladne ruke
dugo ce da te traze
Ako me volis ostaces uz mene
ti znas,
 
Dolazi zima, duga i hladna
zatvori vrata, upali vatru
Pada prvi sneg.
 
@Sneguljica

Ironija

Prolazi jos jedan dana,  dan sasvim obican,
 kao i svaki drugi ispunjen ironiom zivota.
Sve se ponavlja uvek isti pocetak ,
 uvek  isti kraj…
Prosla sam ulicom kojom smo nekada  setali
 cak je i ona obicna  kao i moj zivot,
 kao i sve ovo sto me okruzuje,
a tada mi se pricinilo  da je posebna
da je sve posebno,
 da sve ima poseban sjaj,
da nam zvezde obasjavaju put a ne ulicna svetla.
Moje se usne smeju.
 i taj osmeh je pun ironije,
smejem se sebi i svojoj sudbini,
 putu kojeg izabrah, put prazan kao moja dusa
umiru emocije  ostaje pustos  ostaju senke proslih dana.
I ja sam samo jos jedna senka, prazna  i necujna
 kao duh kao avet nad kojim se tuga  nadvila.
Strah me je.
Osecam kako se  led I vatra sire mojim venama … 

@Sneguljica



Pucina...

Dusa , telo  misli sve je prolazno
Kao beskrajna pucina prekrivena
Purpurnim bojama prolaznosti.
I ja se gubim i nestajem polako
kao ovo sunce negde daleko na zapadu.
Gubi svoj sjaj  bljestavo svetlo koje umire
Mrak  ga prozdire. Noc  duga bez sna
Ova luda glava koja se jos nada.Tebi …
Koja jos ceka svitanje, novo radjanje .
Ja koja sam te volela  I jos to cinim  beskrajno
Postajem prazna kao  pucna …
Teska kao tuga …
Jer bio si moje sve , moj najlepsi trenutak
Ne ispisana prica,balada o zivotiu I smtri .
Prava ljubav nikad ne umire.
A tis i bio to .
 @Sneguljica

04.01.11

Zaboraviti te? Ne nije moguce

 Ovaj je zivot samo san  iz kojeg cu se probuditi u trenutku kad skolopim oci...
Volim te Jedini moj....!!!
Pokusala sam danima nesto napisati  ali ne ide, Nastala je praznina koja neda da misli slobodno teku,  praznina koja je sve preokrenula. Zato vam poklanjam ovaj stih koji sam negde na ovom netu  pronasla, i koji mi se cini odgo- varajucim. 
U isto vreme zelim svima   puno uspeha u novoj  2011 godini, onima koji jos nisu pravu ljubav pronasli  da je pronadju, a onima sto je imaju da je sacuvaju  jer nema  nista vrednije  u tzivotu  od istinskih i iskrenih  ocsecanja.
SVE NAJBOLJE....!

Zaboraviti te? 


ako sunce zaboravi da ustane
onda možda zaboraviću te
ako kiša zaboravi da je mokra
i ako nebo zaboravi da plače
onda možda zaboraviću te
ako se noć zaboravi jednog dana
ako zauvek sva mora nestanu
onda možda zaboraviću te
ako ptice prestanu da lete
ako zora ne svane
onda možda zaboraviću te
biće nepodnošljivo
tada možda zaboraviću te
i ako jednog dana zaboravim sebe
i taj kratak časak sa tobom
te naše kratke trenutke
neizmerno istinite
i tvoje silne reči
suze radosti isparavale su večnost
sećaću se dugo
neću i ne mogu ništa zaboraviti
i ako je bilo kratko
ličilo je ne večnost
sećaću se
svega što si mi dao
ličilo je na istinu
bilo je tako jako…
ako moram ostariti
ne moram lagati
ako moram umreti
ne moram tebe zaboraviti
tebe, pamtiću te
nezaboravan je naš rastanak
ne setiti se bilo bi najgore
zaboraviti te?
zemlja ne zaboravi da se okrece
zaboraviti te?
to je umreti zaista!
zašto da te zaboravim?
pa čak i onda kada bih htela
ne mogu
ostaće sve
napisano je zauvek
i onda kada bi sunce nestalo
prestale kiše
kada bi mora nestala
noć se zaboravila
pa čak i zemlja se zaustavila
i kada i ja
jednog dana zaboravim da se probudim
neću zaboravite tebe
Ne…
volim te!