03.09.12

Coveku se svasta izdesava tokom zivota, ali to sto se meni moze desiti ne moze svakom. I u to sam cvrsto uverena i ubedjena. Mnogi koji me poznaju kazu da sam otkacena i malkice blesava, mada se ja na te komentare mogu samo nasmejati i sve njih upitati pa zar to na danasnje vreme nije normalno. I bas tako i pocinje moj danasnji dan.
Nateram sebe da zatvorim ovu moju e-kutiju iscupam sve kablove i jednostavno krenem u setnju. Eto kazu setajuci covek moze bolje da razmislja, sto bih ja u ovom trenutnom stanju rekla ,,lazu bre“. Da se moze bolje razmislja nebi doslo do ove moje danasnje price. 
I tako krenem ja nogu pred nogu u pravcu reke. Deset je sati pre podne nedelja jako malo auta mir tisina i kazem sama sebi u bradu: 
Bravo Mirjana, ovo ti je bio bas dobar potez.-
Aha evo ih misli se vec nizu smeskam se sama sebi u brk , kako bi nas narod reko. I dodjem ti ja tako do jednog parkica za ove malene zutokljunce. Nigde nikog sve prazno usamljena kutija sa peskom usamljena ljuljacka usamljena klizakljka. Sednem ti ja tako na klupi i posmatram sve te skalamerje i pitam se gde je to bilo onda, nekada davno kad ja bi zutokljunac. Mei su pravili ljuljacku od konopca na grani jednog starog duda koja je ostavljala otiske na kozi . Ili smo se proganjali stapovima iza sena i slame izigravajuci nemce i partizane. A imali smo bogme i zamenu za ovaj pesak sto je ovde ispred mene u drvenom boksu. Mi smo imali pune ambare zita nakon zetve i tu smo se igral dok nam neko zrnce ne zapadne u usi i tako otkivalo starcima nas zlocin. Koji je nakon par reci ukora i mukotrpnog rada da nam iz usiju ne proklija psenica bio oprosten i zaboravljen. Hmmm... ali klizaljku nisam imala. Pa eto zasto ja to sad nebih isprobala i onako park je prazan nigde nikog. Pogledam onako odozgore samokriticki svoje bokove da bih se uverla da nisu presiroki za to plehano korito i da se mogu bezbedno sjuriti nekih dva metara nize. Ma da sve odgovara. I hajde odem ja do tamo popnem se niz drvene merdevine i sednem na najvisu tacku klizaljke . Ujjjj smeskam se sama sebi i pustim se nanize. Aaaaaaa ..!!!
u tom trenutku osetim bol, jojjj pece. Sjurim se jos brze da bih skratila taj bolni trenutak. Ali bol je jos jaca postala. Cim sam osetila cvrsto tlo pod nogama skocim ko oparena auuuu. Okrenem se iza sebe koracajuci sto dalje od klizaljke kao da je ona za sve kriva i pogledam to plehano korito sto se izgleda naljutilo na mene i opeklo me tako zestioko. Zlatni odsjaj sunca se odbija sa glatke povrsine i kao da mi se ruga ,,hoces li jos Sneguljice hoces li jos zavlaciti svoju zadnjicu de joj nije mesto.“ ehh dosta mi je setnje dosta mi je klizavih usijanih metalnih povrsina idem kuci svojoj koznoj i mekanoj stolici tu me nista nece opeci. Ali jedno sam igurna sledeci put kad krenem u setnju sto posto oblacim pantalone a ne suknju. U tom slucaju sam sto posto spremna na sve
izazove koje deciji parkici tako znaju da ponude…

02.09.12



-Dobro jutro Sneguljice.-

- Jutric Snezna.-
Ha ha ha..!!! smejem se jutros sama sebi lezeci jos u krevetu. Kroz poluotvoren prozor cuje se buka sa ulice. Pogledamv kroz prozor, nebo je sivo , debeli sivi oblaci se lagano gegaju horizontom. Bez zurbe ostavljaju mokar trag za sobom. A vreme tece li tece.I ponovo pocinje dialog:
-Jeli Sneguljice opet sanjaris, opet pokusavas ispraviti krive dri
ne, ili tome slicno.-
-Ma daj umukni, sta se ti uvek mesas u nesto sto te ne zanma. De pusti me vec jednom da zivim svoj zivot kako zelim i hocu.-
-Halo zenska ! Zar ne cnis to celo vreme? A ono ti prolazi kroz prste, i nestaje. Ne zaboravi ono sto bi ne vraca se vise a ni popravnog nema.-
Hmmm. Pocesam se po bradi i upitam sebe onako tiho samo u mislima ima li Snezna pravo. U nadi da me ona nece cuti pokusavam ponovo razjasniti sebi neke stvari.
-Hej Sneguljice, hajde ustani iz tih perjanih krpica nisi kokos i stani pred ogledalo pogledaj se, ali onako pravo duboko shvatices o cemu ti vec celo vreme govorim.-
-A joj Boze …!!! jesi ti danas dosadna. De majketi skloni mi se sociju. Pust me vec jednom na miru. Subota je hocu se izlezavati. Ne zelim misliti ni o cemu. Hocu svoj mir danas. -
-Ali draga moja jeste subota je. Kao sto rekoh vreme tece i prolazi. Vec za par sati i ona ce biti proslost koja se ne vraca. Sutra ces reci a joj sta sam sve mogla juce uraditi a nisam. I opet ti govorim draga moja Sneguljice popravnog nema.-
I eto da bih joj ispunila zelju u nadi da ce me danas ostaviti na miru mrzovoljno ustajem iz kreveta navlacim papuce na noge i hocu lagano krenuti prema kupatilu a ona se ponovo oglasi.
-Hajde Sneguljice navuci jedan smesak na lice, znam ja da ti to mozes. I zasto tako mrzovoljno? Pa draga moja dan je tek poceo. Trebas se radovati svakom trenutku.-
A jojj izludjuje me pomislim sama u sebi. Navucem siroki osmeh preko usana, podignem glavu i udahnem duboko.
-Jeste Sneguljice, tako je vec puno bolje, al pogledaj se sad u ogledalo. Zar ne mislis da tom tvom osmehu nesto fali.Gledaj dobro pogledaj ogledalo.-
Cuvsi njen glas ponovo iza svojih ledja cvrsto zatvorim oci u nadi da ce nestati i konacno me pustiti na miru. Uhvatim se rukama cvrsto za ivicu lavaboa i lagano otvorim oci i sama sebi govorim da ja znam sta je u ogledalu. Isto to sto je i juce bilo i prekjuce i dan pre toga. Pa normalno ja a ko ce drugi biti. Al vidi cuda sta je ovo?
Devojcica dugih pletenica trci bosonoga livadom prekrivenom maslackom juri plavog leptirica koji je uvek na pola koraka ispred nje. Smeh odzvanja poljem. Njen smeh zraci svetloscu a iskrice srece iz ociju izviruju. Ista devojcica par godina kasnije ponosna tinejdzerka prkosna puna sebe . Prva ljubav prve suze prvi gubitak. Ali jos uvek osmeh zraci pogled pun topline ljubavi.
-Vidis Sneguljice ona ne misli na juce, pred njom je zacrtano sutra. Pred njom je zivot koji ceka da se istrazi kao lavirint. Da se pogresi i iz gresaka nesto nauci. A onda nastavi dalje u novo sutra.-
Zastaje mi dah. Pa to sam ja u tom ogledalu. Ja i moj zivot koji se proteze daleko u proslost. Kao da su scene iz filma vidim sebe u raznm situacijama koje sam prolazila, pokusavajuci izvuci najbolje za mene i moje najdraze. I uvek s osmehom na licu mada su suze cesti gosti u ocima bile. Taj osmeh nije bio maska kao ovaj jutros nego od srca topao i iskren. I ponovo sklopim oci. Ne to sam ja i sad i onda sta mi ova Snezna jutros hoce reci. Cemu sve ovo ovaj kratki povratak u proslost a i sama me ubedjuje da ispravnog nema. E sad tek ne razumem.
-Pa dobro Snezna, sad te vise ne razumem. Da to je moja proslost. Ali ja je vise ne mogu ispraviti. Sto je bilo bilo je. Sta ce biti vidsecemo. A sta ja tu sad mogu.-
E bas to Sneguljice bas to je problem. To sto si sad rekla ,,sta ce biti videcemo“ to je problem.-
- Hej hoces li ti meni to danas razjasniti ili cemo ostaviti za sutra … kao sto ti vec rekoh ne razumem te.-
-Ahaaaa! Ne razumes... ahaaaa videcemo...E draga moja znas sta . Ostani ti tu gde si i kukaj dalje hvataj se za slamku vracajuci se u proslost iz koje izvlacis samo bol i tugu promasaje i padove. I znas sta pokusavaj i dalje uporno ispravljati proslost, mozda ti i podje za rukom kao jedinoj individui na ovoj planeti.
A ja cu draga moja Mirjana pokupiti ono ostalo, ono vredno pred cim ti zatvaras oci i nastaviti tamo de je ona devojcica sa pletenicama stala. Odnosno nije ona stala ona je volela zivot u punom smislu, nego si je ti draga moja Sneguljice zaustavila zabranila da dalje veselo preskace prepreke zivota. Da juri za leptiricima i da siri smeh livadama mada su te livade sad drugacije.-
-E vala nece moci to je moje i ono onda i ovo danas .. i znas sta ne mozes mi ti oduzeti sto meni pripada.-
-Mogu mogu samo se t i dalje drvi i kurci ali ja sve mogu.-
-Nemas pravo Snezna na to nemas pravo zar ne shvatas-
-Ok Sneguljice, a ko tebi daje za pravio da kopas po uspomenama i da svojim raspolozenjem sve oko sebe ubijas. Ne bukvalno ali ti znas kako ja mislim...-
Da ko mi daje za pravo da svoju bes ostavljam oko sebe . Niko mi nije kriv sto ja ne mogu nocima da spavam . Sto su mi jutra i kad su suncana ipak siva sto me zivot dribla umesto ja njega da driblam. Da ko mi je tu kriv.. pa normalno ja .
-Ok Sneguljice vidim da se budis polako. Sporo to ide ali bolje je ikad nego nikad. Razmisli jos jednom sta ce biti sutra ako i dalje kopas po juce. Haj sad uzdravlje vidimo se sutra.-
-Ma hajde Snezna ja nista nisam rekla ali ti kao po navici i dalje kopas po mojim mislima i navodno ti si onda pametnica sve znas … hajde idi sad. Odlazi ja imam drugih poslova. Mozda je nekom nastradalo mace i treba mu uteha, ili je nekom potreban nemi sagovornik da ga poslusa a ne ko sto ti meni radis . Gubi se .-
Ha ha ha Sneguljice nepopravljiva si. -


                                                                       @Sneguljica