20.11.11

Mozda

Mozda se jednom  probudim  i
Osetim tvoje ruke kao nekad ,
kao onda dok si  me voleo I bio
putokaz na svakom mom  putu.
Gube se tragovi u  prasini vremena,
secanja su  jedini svedoci da smo  bili tu.
Da smo bili par, dva tela jedna dusa.
Kroz vene mi jos uvek protice  gorak ukus
Strepnje i straha .
 Kap  po kap siri se mojim  mislima
Ruseci mir i spokoj  duse.
Pitanja  bez  odgovora … gde li si sad?
Koja  te ljubi  dok ja    cekam te
Obavijena plastom samoce,potopljena
U more tuge cuvajuci uspomene, secanja.
Sa cijih usana skupljas  kapljice strasti
I njima se opijas, cije uzdahe krades…
Dok se moji uzdasi  prelamaju u  jauke…
Mozda mozda  se jednom probudim
 I shvatim da si  bio  san ovih zimskih noci.
Jedna  nocna mora vise .Mozda.

Astric Pictures, Images and Photos

Tisina trenutka

Prelomi tisinu  noci, spusti se na moje  jastuke
Vrati  snovia  iskricu nade  i oku izgubljeni sjaj.
Iz tvog  pogleda sunce izranja, stvojih usana
Ukus proleca…
Dodji I pricaj mi tajne svoje
Zelje skrivene nade I strahove….
Ohhh kako mi fale sve  te lazi  tvoje .
Nedostajes mi  ipak  priznati moram.
Pojavi se vrati  mi snove rasplamti   zar u srcu
Plamen sto davno  prestade  da gori
Jos  uvek  zudi  za  dodirom tvojim …
Prelomi  tisinu  noci  i sanjaj mo opet isti  san.
Sneguljica

fairies Pictures, Images and Photos

06.10.11

Noci Smaragdnih boja

Noc drugacija od drugih.Mesecinom istkana  i ukrasenasmaragdno zelenim bojama tvojih ociju.U meni zivis ti, zauzeo si mesto duse. I uvek  kad zadrhti i  zatitra plamicak u meni znam da si tu kraj  meine,da me tvoje misli doticu.  Tvojom pojavom dao si posebnu draz mojim danima i mom zivotu. Dao si mu boje vecnosti  ukus beskraja, osecaj koji me plasi i uzbudjuje u isto vreme. U tvojim rukama sam dotakla naj udaljenije tacke svemira  i prosla sve dimenzije postojanja. A nocas  sjaj  meseca me ponovo podseca na noci  zara na noci  nemira  sa svojim bojama  vraca mi ukus ceznje  na usnama. Odsjaj smaragda u noci  probudjenih strasti  uspavanih snova.  

 @Sneguljica










09.09.11

Volim te

Od onih dana do danas nije bilo trenutka da nisi prisutan u mojoj svesti, pa cak i dok spavam gospodaris mojim snovima. Secam se neznog dodira tvojih usana glasa koji me je hrabrio i ruku koje su palile vatru u meni, ispunjavao si moje dane i prazninu u dusi koja je nastala posle svih onih neuspeha koje sam danas skoro zaboravila. I pred nama stoji sreca, smeska nam se i gleda dok se nasa tela nezno dodiruju u vrtlogu kojeg nam je zivot poklonio. Misli se nizu, slova koje ovde ostavljam ostave veciti znak moje ljubavi prema tebi i sreci koju sam sa tobom upoznala. I kasno leto je u punom sjaju i nezaustavljivo se blizi kraju dok se ja kao dete radujem nasem sledecem susretu. Osecam drhaj u grudima i blagu bol zbog prostora koji nas trenutno deli. Znam hiljadu puta sam ponovila rec falismi da imam osecaj da vise nemaju nikakvog znacaja. Al opet falis da bih sad najradje utonila u dubok san jer znam da me cekas na vratima plavog neba pod zvezdanim svodom i zaplesemo samo nama poznatu igru strasti..

@Sneguljica

                                     

13.02.11

Sanjam



Tisina i tama su tu, miluju me dodiruju tiho i nezno skoro nestvarno. Zatvaram oci, tihi uzdah skoro necujan ote mi se iz grudi . Tvoje usne vreli dah sve je tu kao nekad, svaki dodir svaki uzdah svaki sapat. Tvoje se ruke igraju mojim telom, dodiruju mi lice, vrhovi prstiju spustaju se do ivice mojih usana lagano tiho nastaje plamen iz zara koji je tinjao ispod koze. Zabacujem glavu nudim ti vrat to mesto gde se uzdasi zastali gde je krik izgubio u uzdahu zadovoljstva. Prstima ti dodirujem kosu osecam vrelinu tvog tela pulsiranje tvojih vena, osecam zelju u tebi koja raste koja te preplavljuje. Nestvarni dodiri sna plesu mojim grudima predajem ti se kao nekad predajem ti se zatvorenih ociju uzivajuci u dodirima tvojih secanja, uzivam u tebi. Nemirne su te ruke sna nemirne su kao I ti kao I tvoji snovi koji me prate, koji se zavukli ispod moje majce I dodirujes mi bedra stomak , krades mi uzdahe krades svaki krik svaki drhtaj koji krene docekas svojim usnama dok se moj telo uvija I pripija tebi. Osecas li zelju koja me dovodi do ludila? Osecas li zelju mog tela da bude ispunjeno? Svaki delic koze dodtaknes svaki brezuljak osetis. Predajem se rukama koje me skidaju usnama koje me vlaze I suse u plamenu zanosa. Predajem se tebi tvojim bedrima koja traze moja da postanemo jedno telo jedna dusa u vrtlogu strasti u plimi zelja koja nas obuzela , samo za tren budemo na ivici nestvarnog na ivici slatkog ludila. Ti gospodaris mojim telom, otkrivas sve moje skrivene snove sve moje potajne zelje one najludje I ispunjavas ih bez pitanja bez komptromisa uzimas I dajes smisao ovoj besanoj noci. Moj san je isti kao onda, isti kao nekad. Moj san lici na tebe moj san si ti u ovoj noci ludoj dok se sobom sire mirisi tela koja leze u senci noci . Ne necu da otvorim oci jer ce nestati car trenutka, nestace tame I sa njima dodir tvojih ruku. 

@Sneguljica


               




29.01.11

Ukus Suze


I opet kao nekad suza krene sama od sebe. Za tren zastane u plavetnilu moga oka neodlucna dali da kane ili se vrati… taj trenutak traje suvise kratko. Neodlucnost  brzo nestae  jednostavno  mimoidje se sa suzom koja nezaustavljivo krene niz obraze. Skotrlja se do mojih usana , osecam svu njenu slanost I gorcinu misli u kojima si jos uvek ti. Navikla sam ja na te suze I njihov ukus, neke sam uspela uhvatiti neke se kotrljale nezaustavljivo  I u zurbi izgubile negde na mojim grudima … ali svaku  kap sam osetila  svojom dusom I srcem u trenucima samoce kao sto je ovaj. U trenucima ne izvesnosti  I nekog cudnog osecaja  u grudima koji gusi. Nedostajes mi  trebam te … trebala sam te trebam te  I trebacu te , to su misli koje tebi vode. Slaba sam slaba na tvoje reci na tebe , slaba na  svaku pomisao koja me u tvom pravcu ponese. Jer znam da si ti ljubav ona velika veca od najvecih koja se ne dokazuje  zagrljajima I strasnim  nocima  ili u smeku  jer I prolaznici se nasmeju I zagrle. Snaga te ljubbavi I velicina njena je u suzi  u toj maloj kapljici koja iz duse krene ne zaustavljiv, tu  lezi sva velicina mojih osecanja  moje ljubavi koja se rodi. Svojom snagom, jacinom I iskrenoscu  moje misli  se krecu samo ka tebi  zele da se ugnjezde u tvom narucju  I osluskuju otkucaje tvoga srca I uzdahe duse.    

@Sneguljica

02.12.2009

12.01.11

Bez naslova,..

Trazila sam te nocas, 
 lutala neprohodnim lavirintom zivota. 
 Tumarala odajama svoje duse 
 Dopirala pogledom do svog srca. 
 Skitala poput skitnice pustinjama, 
 sirokim prostranstvom koje osta  
 kao trag i secanje na neki drugi zivot.  
 Dodirivala sve ono sto me na tebe podseca 
 Grcevito se drzeci za neke pokretne  
 i nevidljive stubove na ivici provalije, 
 bezdana koji me zove ,grcevito doziva. 
 pricajuci neku pricu nikad ispricanu. 
 Odlomke iz nekog stiha jos nedovrsenog. 
 Tumarala sivim oblacima  
 nevidljivim trapezom grabila ka  
 najsjanijoj zvezdi na horizontu, 
 nadajuci se da si se tamo sakrio. 
 Nocas trazeci tebe  
 Naidjoh na devojcicu preplasenog lica 
 skupljena u svetu uspomena na ivici zaborava. 
 Nocas pronadjoh sebe. 

@sneguljica



09.01.11

Bez Naslova

Nedostajes mi
Osluskujem kapi kise kako lupaju prozorskim staklom, u usima mi odzvanja kao neka nepisana melodija. Nezelim ustati hladno je i mokro ove junske kise neznaju prekinuti, dan za danom kako prolazisve ih je vise. I danas je sve sivo i tuzno bas kao i ja. Osecam prazninu u dusi, prazninu koja boli pece uzdah se ote iz grudi. A bilo je tako lepo ustati i znati da si ti tu iza tog paravana zvani net. Bilo je lepo znati da cekas me, nije mi bilo vazno koliko je sati dali je kisa ili sunce ustajala sam zamagljenog pogleda prilazila racunaru i cekala da vidim zeleno svetlo pored tvog avatara. Bio si moj Andjeo uvek tu kada te zatrebam. Pruzao mi ruku kad pokleknem urlikao kad pogresim. Osetih nadu koja me izvlacila iz ljusture u kojoj se zavukoh pocela sam opet da zivim i disem punim plucima. Nisam ni slutila da u meni postoje ta osecanja o kojima ti pisem i pisah. Cak su i oko mene primetili da se nesto samnom desava, kako rekose : vidi je opet se smeje opet joj oci svetle ko u tigrice. Secam se trenutaka jos dok te ne sretoh, retko sam imala osmeh na licu oci su bile mutne, zamisljene srce hladno. Rekose dasu mi reci poput ostrice pitali me gde su mi osecanja emocije. Prozvase me ledenom kraljicom... da ti moji prijatelji koji su nesto vise zeleli ali nisu uspeli. Zivela sam zivot sto morah ziveti....a sad ga zivim u nadi da cu te jednoga dana sresti. Znam da ima trenutaka kao sto je ovaj kad pozelim da nestanem da se izgubim. Ono jednostavno isparim i ja i sve sto meni pripada, da nestane svkaki trag da sam postojala. Da ove kisne kapi koje trenutno padaju isperu svaku cesticu mog postojanja. Dali bi se to isplatilo dali bi na ovome svetu bilo nesto drugacije. Mozda a mozda i ne. Kisa sve jace pada a u meni je zelja za tobom neopisivo velika, glad koju osecam nije za hranom. Gladna sam tebe zedna vrelih poljubaca koje dugo ne osetih, a mozda chak i nikada. Sve je to dosad bilo nekako ovlaz povrsinski. Dubina ovih osecanja sto sad imam iznenadjuje i mene plasi me , uliva strah u kosti. Strah, dali je to strah ili zelja toliko jaka da me razdire proganja nocima u kojia budna lezim i slusam tvoj glas koji mi u usima odzvanja. Osecam tvoje dodire tvoj uzdah kako me po vratu mazi osecam miris tvoje vlazne koze. Osecam zelju da se prepustim tim trenucima da odleprsam na krilima maste i spojim se a tvojom mastom koja me zove. Dali je to ljubav ili samo iluzija dugih noci. Jedno sam sigurna da volim te i da su mi dani prazni od kad te nema. Nedostaju mi tvoje nezne reci izjave osecanja izlivi emocija. Nedostaje mi ona prgavost koja za samo sekund izmeni raj u pakao nedostajes mi ti. 

@ Sneguljica 

Tebi


Tebi koji razumes, sapat vetrova , 
da osluskujes i cujes necujni krik, 
jauk i sapat misli iz duse... 
tebi koji znas da citas sa moji usana nemih, 
koje u bolu cute a sapucu ti i zovu mole preklinju. 
Sa usana ispucalih do krvi do bola... 
zbog tuge i ceznje.... 
tebi koj umes iz moje suze koja iz oka krene  
da procitas svu moju ceznju  
i drhtaj tela u grcu bola, 
i ruku koja se necujno pokrece  
zeljna dodira tvojih topline … 
tebi jer verujem da ti jedino razumes  
da me samo tvoja ljubav  
medju zive moze vratiti.. 
tebi jedino darujem dusu svoju  
jedino bogastvo koje imam  
svoju ljubav i svoj zivot … 
jedino tebi darujem sebe milo moje  
mozda ces me tada razumeti ...
@Sneguljica 




Decembar


Hladno je,decembar zima snegovi padaju … 
Sve korake neprespavane noci  skrivaju… 
Samo u mojoj dusi svuda su tvoji tragovi. 
Tvoje ruke tvoj glas tvoje oci . 
Nikada mi gore nije bilo veruj mi mili. 
Kosava i hladni vetrovi severa sibaju me … 
Secanja bolna mili moj, gde zastade nocas? 
Gde nestade noci ove… 
A dusa zove samo ime tvoje … 
A dusa zeli da bude vecito tvoja… 
Samo tvoja mili moj samo tvoja  danas … 
Sutra samo tvoja kroz beskraj vremena  
Koje neumoljivo dolazi. 
 I cujem pesmu negde daleko  u noci tamnoj 
Dok lutam ulicama hladnim trazeci te  
i reci od kojih mi telo zadrhti a suza krene.. 

Niz gusto polje
u mracna jutra
moje hladne ruke
dugo ce da te traze
Ako me volis ostaces uz mene
ti znas,
 
Dolazi zima, duga i hladna
zatvori vrata, upali vatru
Pada prvi sneg.
 
@Sneguljica

Ironija

Prolazi jos jedan dana,  dan sasvim obican,
 kao i svaki drugi ispunjen ironiom zivota.
Sve se ponavlja uvek isti pocetak ,
 uvek  isti kraj…
Prosla sam ulicom kojom smo nekada  setali
 cak je i ona obicna  kao i moj zivot,
 kao i sve ovo sto me okruzuje,
a tada mi se pricinilo  da je posebna
da je sve posebno,
 da sve ima poseban sjaj,
da nam zvezde obasjavaju put a ne ulicna svetla.
Moje se usne smeju.
 i taj osmeh je pun ironije,
smejem se sebi i svojoj sudbini,
 putu kojeg izabrah, put prazan kao moja dusa
umiru emocije  ostaje pustos  ostaju senke proslih dana.
I ja sam samo jos jedna senka, prazna  i necujna
 kao duh kao avet nad kojim se tuga  nadvila.
Strah me je.
Osecam kako se  led I vatra sire mojim venama … 

@Sneguljica



Pucina...

Dusa , telo  misli sve je prolazno
Kao beskrajna pucina prekrivena
Purpurnim bojama prolaznosti.
I ja se gubim i nestajem polako
kao ovo sunce negde daleko na zapadu.
Gubi svoj sjaj  bljestavo svetlo koje umire
Mrak  ga prozdire. Noc  duga bez sna
Ova luda glava koja se jos nada.Tebi …
Koja jos ceka svitanje, novo radjanje .
Ja koja sam te volela  I jos to cinim  beskrajno
Postajem prazna kao  pucna …
Teska kao tuga …
Jer bio si moje sve , moj najlepsi trenutak
Ne ispisana prica,balada o zivotiu I smtri .
Prava ljubav nikad ne umire.
A tis i bio to .
 @Sneguljica

04.01.11

Zaboraviti te? Ne nije moguce

 Ovaj je zivot samo san  iz kojeg cu se probuditi u trenutku kad skolopim oci...
Volim te Jedini moj....!!!
Pokusala sam danima nesto napisati  ali ne ide, Nastala je praznina koja neda da misli slobodno teku,  praznina koja je sve preokrenula. Zato vam poklanjam ovaj stih koji sam negde na ovom netu  pronasla, i koji mi se cini odgo- varajucim. 
U isto vreme zelim svima   puno uspeha u novoj  2011 godini, onima koji jos nisu pravu ljubav pronasli  da je pronadju, a onima sto je imaju da je sacuvaju  jer nema  nista vrednije  u tzivotu  od istinskih i iskrenih  ocsecanja.
SVE NAJBOLJE....!

Zaboraviti te? 


ako sunce zaboravi da ustane
onda možda zaboraviću te
ako kiša zaboravi da je mokra
i ako nebo zaboravi da plače
onda možda zaboraviću te
ako se noć zaboravi jednog dana
ako zauvek sva mora nestanu
onda možda zaboraviću te
ako ptice prestanu da lete
ako zora ne svane
onda možda zaboraviću te
biće nepodnošljivo
tada možda zaboraviću te
i ako jednog dana zaboravim sebe
i taj kratak časak sa tobom
te naše kratke trenutke
neizmerno istinite
i tvoje silne reči
suze radosti isparavale su večnost
sećaću se dugo
neću i ne mogu ništa zaboraviti
i ako je bilo kratko
ličilo je ne večnost
sećaću se
svega što si mi dao
ličilo je na istinu
bilo je tako jako…
ako moram ostariti
ne moram lagati
ako moram umreti
ne moram tebe zaboraviti
tebe, pamtiću te
nezaboravan je naš rastanak
ne setiti se bilo bi najgore
zaboraviti te?
zemlja ne zaboravi da se okrece
zaboraviti te?
to je umreti zaista!
zašto da te zaboravim?
pa čak i onda kada bih htela
ne mogu
ostaće sve
napisano je zauvek
i onda kada bi sunce nestalo
prestale kiše
kada bi mora nestala
noć se zaboravila
pa čak i zemlja se zaustavila
i kada i ja
jednog dana zaboravim da se probudim
neću zaboravite tebe
Ne…
volim te!