17.08.09

Ne dozvoli ...!!

Ne dozvoli da ih razbacaju vetrovi proslih vremena
Da ugase zar sto opet plamti , uzmi me za ruku
Povedi kroz livade satkane od besanih snova ..
Sjajnih zvezda sto nam se smeskaju u praskozorje
Predivnih toplih jutara.
Povedi me povedi me rekama prelivene strascu
Zeljom iz oka sto iskre prosipa
Povedi me u nova svitanja

06.08.09

Jos jedna prica

Stihovi

Slucajnost

Neznam, cesto sam verovala da je ovaj zivot puka slucajnost, slucajnost koja nas tu i tamo spaja i opet razdvaja. Ponekad pomislim da si ti upisan negde gore na mojim stazama kao neki tracak koji se subina zove, i da mi te neko namerno brise pa opet zapise. Sada nakon par meseci ne spavanja, lutanja skitanja po ovom besmislenom svetu, sada kada sam shvatila neke detalje koje do juce nisam ni primecivala, vise to ne mislim, nego znam. Sada znam da te mogu izbrisati sa mojih staza sa puteva koji se ukrstaju ali te nemoze niko izbrisati iz mog srca i iz moje duse. Tu ces ostati i onda kada se telo ohladi i srce prestane da kuca, tu ces ostati u trenucima kada kada nas sudbina razdvoji. Cesto sam pomislila da u svemu tomoe postoji neka nasa prica koja je vec negde pisana a mi ko glumci igramo date uloge. Mozda i postoji ali je ne zelim pogledati do kraja, zelim jos malo da trcim oblacima sa osmehom na licu. Zelim jos malo satobom biti zanesena. Malo? Ohhh ne!!! Ne malo, volela bih sve ove godine koje su preostale osecati tvoje rame pod svojom glavom,dok zagrljeni posmatramo zvezdano nebo ovih letnjih noci. Volela bih da mogu da ti obrisem suze u trenucima kada te zivot lomi, biti kraj tebe kada se smejes. Rugati se kada se pojavi prva bora,Toliko bih toga volela da ti ovde ne mogu sve ispisati. Ali ko zna. Ko?!!! Mzda je to i zapisano u nasoj prichi koja jos traje. Mozda, ali ne zelim citati kraj.
Sneguljica

04.08.09

Poslednja kapljica



Ulice prazne, mracne protezu se mojim nocima....
pred mojim ocima gube se u smaragdno zelenim bojama ..
Dok zelim da sanjam te, tvoj lik nestaje u magli...
U nekoj daljini nedokucivih povrsina...
Cudnovath oblika planinskih grebenova.
Sudbina me opet samara po licu....
Upitam se zasto, zasto nemam prava nocas sanjati...
Sanjati o tvojim ocima, usnama o tebi
Dali sam sve smoj snove potrosila svojim iluzijama...
Ne ostvarljivim zeljama ....
Jesam li ih to ubila svojom ogronom zeljom,
svojom ceznjom dok sam te nocima pokrivala...
velom tisine usnulog na oblacima...
dok lebde nebeskim prostranstvima .
Mogu li se snovi potrositi, mogu li tek tako isceznuti....
Nadlecem iznad svoje postelje,
u polu snu tu izmedju sna i jave
a vereme odmice nosi sve nade da cu te ljubiti...
ljubiti i nocas usnama nebeskih mirisa.....
udisati te punim plucima ....
budi me kristlna rosa novog jutra , otima cupa...
kao da sam zadnja kapljica u jezeru smrti.
I ovog kratkog zivota ....

Sneguljica

03.08.09

Potrazi me .....

Nocas posmatrah nebo, zvezdano siroko poput
Livada prekrivenih zutim maslackom,
I upitah sebe dali je to ljubav taj cudni drhtaj u grudima
Taj blagi osmeh na licu treptaj zvezda u oku ....
Zedna sam zedna tvojih dodira ...
Ukusa s´tvojih usana , trazih te medju zvezdama nocas...
Prisluskivala sapat vetrova nebi li poznala u njima tvoj glas
Zedna sam te ko zemlja kise, kao jutro rose...
Dali je ovo sudbina ili samo nemoc nasa...
Oh Boze, dokle cemo cekati iste vozove....
I iste puteve da se do srece dodje .....
Andjele pogledaj svoj dom i sve tebi drage u njemu
Ima li mene medju njima? Ima li jedne zvezdice
Koja ce negde u zadnjem uglu zasijeti njime?
Ili jedne male tacke na tim listama...
Ima li me u vidu jedne kapi rose na tvom reveru ....
A vreme leti, dani se nizu minuti,sati, godine ...
Potrazi me u suzi na tvom jastuku....
u izmaglici letnjih jutra .....
potrazi me medju mrtvima jer i oni placu
cujem ih cujem kako jecaju....
nadlecu nad izgubljenim ljubacima svojih vremna
koja su prohujala bez i jednog traga u njima...
cujem ih kako sapucu da su voleli nekad...
voleli istim zarom, ceznuli za dodirima ....
Potrazi me jer nada je jaca od smrti nikad ne umire ....
i jednom kada me vise ne bude bilo ....
kad se pogase svece i zadnji trzaj odavno uirio ....
potrazi me na jastuku na kom sam lezala ....
jer toj jednoj suzi koja se osusila zivi i dalje
moja ljubav, nada , ceznja za tvojim dodirima
jer u toj suzi ces naci mene
i svu ljubav koju sa za tebe cuvala svih ovih godina
neumornog cekanja ....
Nocas, nocas sam posmatrala nebo
i videh tvoj lik izmedju zvezda....
u nadi da cu te dotaknuti, pomilovati nezno
poleteh visoko....
za trenutak zaboravih na slomljena krila .....
sacuvaj me od zaborava u nekom uglu tvog srca....
nocas se zvezde gase... mozda je i moja medju njima .


Sneguljica

02.08.09

Volela bih.......

Volela bih da mogu ti sapnuti reci...
Reci koje tinjaju u mojoj dusi od kad sam te srela.
Volela bih da mogu da ti kazem koliko te volim
A pri tom gledam te u oci i vidim njihov sjaj,
Ili mozda strah od jacine izrecenih osecanja.
Volela bih da te gledam u oci i sapnem ti tiho
Da si jedino bice koje zivi u meni i da si mi
Najdragocenija osecanja probudimo tvojom pojavom,
Da si mi postao nezamenjiv ko sunce ovoj planeti.
Volela bih da mogu stati pred tobom...
S ponosom spustiti se na kolena kao pred bogom
Pogledati te u oci i pruziti ti sve svoje sto imam..
Onako na golim dlanovima stajala bi moja dusa
Dusa koja vec mesecima kuca poput starog sata
I lomi sve prosle uspomene i secanja.....
Ceznem za dodirom tvojih ruku...
Za ukusom tvojih usana... ceznem za tvojom blizinom....
Strepim da ces se jednom izgubiti, nestati poput
Sunca na zapadu, a kuda onda?
Kuda krenuti kada se snovi sruse
ostanu samo rusevine....
kad dusa ostane prazna, utociste vetrova divljih ....
strepim od trenutka kada me vise ne bude bilo u tebi
i moje mesto zauzme neka druga ...
a ti ces jos uvel ziveti u meni .....
i kad sve ovo jednom prodje ...
Romantika_Sneguljica

30.07.09

Nevidljiva krila Andjela


Tesko je veceras gledati u tu praznu crninu...
Samo po neki znak zatreperi ali to nije taj pravi....
Jedino me jos uzdah u grlu podseti da sam ziva....
Naisao si onako iznenada, neocekivano kroz moj zivot
I ostavio trag za sobom trag u vremenu....
Trag kojim trebam krenuti da bih stigla do tvojih odaja
Jos me nocas andjeli podsecaju kako se leti krilima
Koja postoje a nisu vidljiva ....
A ja neznam kuda bih sad kreula neodlucna stojim....
Trebam samo korak napraviti i poput ptice
Vinuti ka srebrnim nitima tvojih misli ....
A ja i dalje stojim ko slepac koji trazi izgubljenu sudbinu....
Zatrpana do kolena u pesku snova...
Prekrivena prasinom proslih vrenena....
Osecam povetarac koji mi miluje ramena .....
Ozivljava snove u kojima si me ljubio...
Usnama vatre palio mojim telom oluje izazivao.....
Tesko je zaboraviti trenutke mada su vetrovi
Vec odavno kisnim kapima isprali poslednji
Trag dogorele vatre i sivog pepela....
I na tom mestu proklijale nove nade
Na kojima tvoje ime izvezeno svilenim koncem
Blista u ovoj noci kao u svim proslim mesecima ...
Zove me zove da se ispravim i krenem .....
Vetrovi sapucu kroz kroscnje oblznjih lipa ...
Tvoje ime dozivam sapat mi u grlu zastaje ...
Tesko je veceras biti sama
dok se mesec vere svojim lestvicama...
i budi ceznju u mojim venama....
nocas ti dolazim u sniove nosena tvojim mislima...
nocas cu biti nevaljala Djavolica s nevidljivim krilima Andjela


Jednostavno pesma

Vidim te kroz istinu svojih godina
Mesecinom istkanim snovima...
Vidim te i ako je cela planeta izmedju nas
Hiljada kilometara iz saranih peizaza...
I ne dorecenih misli ...
Predivno te vidm kroz zavesu svitanja
dok se mrstis u snovima
I nebeske vile dizu zvezdanim stazama
Ti i neznas koliko te volim takvog zamisljenog
Naboranog cela pognute glave ....
Dok ovom planetom neumorno grabis
Putem starih ratnika zvezdanig staza
Za tobom se nizu klometri godina ...
Spakovane negde u nekom dzepu tvoje kosulje .
Ti neznas koliko mi znaci svaka tvoja rec...
Mada su ponekad ostrije od bilo kog maca
Sto samuraji za pasom sa ponosom nose...
Ni jedna svetosna godina mi nebi bila dovoljna
Da ti ispricham svu svoju ljubav i pokazem
Sva osecanja koja si probudio u meni
Ovih zadnjih julskih noci dok cekam te
Citam ispisane tvohje reci predivnim bojama
Nase mladosti
Ja sanjam te gledajuci nemirni pramen tvoje kose
Nosen vetrovima isprepletan pahuljama ....
Zeleni borovi sire miris tamnjana a vetar
Ga lagano donosi do mojih nozdrva ...
Ti neznas koliko te volim koliko mi nedostajes...
Dok zamisljenog pogleda s prozora gledam
Crkvena zvona kako otkucavaju ponoc
I mislima te dozivam i milujem to umorno lice
Obasjao mesecinom
Ti nikad neces saznati koliko te stvarno volim....
A to je u stvari to sto ti zelim nocas reci...
 

Sneguljica


Sreca

Nocas, nocas putujem kao skitnica
Bez pravog cilja i puta...
Kao bezkucnik bez ognjista i krova...
Poput oblaka sto nebom luta.
Nocas se su mi sva vrata ...
Sve kapije otvorene....
Cekaju zalazak sunca
Vetrovi hladni lede mi dusi
Oblaci sivi nebom haraju ...
Jezim se hladno mi je ...
Na licu mi trag vermena urezanim
Slovima pricu pise ...
Zivot borba,trag suza mutan pogled....
Gde je nestala sreca.
Nocas otvaram vrata svoje duse...
Opdlazi vise te ne trebam tugo.
Ja opet zivim osecam i volim...
Prevse dugo si mi pratilja bila
Nocas idi ostavi me tugo...
Js samo korak od duge me deli
A ispod duge sreca me ceka ....



29.07.09

Prijatelj

Strpacu u kofere svoju ljubav, nadu .srecu .ambicije.
Svoju volju jaku,snaznu i sve drugo sto imam
Sto poseduje moja dusa , i krenucu stazama koje me
Tebi vode necujno tiho,,, korak po korak praticu te.
I kad ti nekada ponestane srece ja cu ti je vratiti..
Kad ti zatreba ljubav ja cu ti je pokloniti
Kada izgubis ambicije i nada pocne da bledi bicu
Pored tebe ma gde god da budes....
Izvadicu iz kofera sve sto ti zatreba da nikad ne osetis
Da si sam , da nikad ne osetis tugu ....
Imat ces jedng prijatelja koji ce ti uvek pruziti ruku
Volim te
Photobucket

23.07.09

Ljubav

Njegovo sam ime prvi put primetila jedne martovske noci... To je bila jedna od onih sjajnih, blistavih, krilatih proletnjih noci. Mada je jos bilo snega i bilo je uzasno hladno osecaj koji sam u tom trenutku imala bio je jos hladniji. Hladnoca kojom je zracio mamila me je i plasila u isto vreme, cinila me je nesigurnom, mogu reci cak i ranjivom. Na svaku njegovu rec sam reagovala kao na ubod iglica. Cvrsce sam se umotala u dekicu kojom sam bila ogrnuta imala sam potrebu da se zasdtitim od tog pogleda od tih reci upucene meni. Misli su se redjale skupljala pitanja u mojoj glavi, a nigde odgovora.. osecala sam neku ravnodusnost, ravnodusnost koja je imala odsjaj lake netrpeljivosti i mrznje zbog arogancije u njegovom drzanju.
Kako je vreme prolazilo, kako su nedelje naseg ponznanstva prolazile pocela sam ga posmatratzi drugim ocima, razumevala sam njegove stavke koje su me u pocetku zbunjivale. Pocela sam se nalaziti u nekim njegovim ispovestima, prichama. Zamisljala sam ga kao gosta koj se pojavljuje poput tame... laganim pokretom skida somotno bela krila koje je do tog trenutka nosio na ramenima i smeska se. Smeje se dok ja disem ponovo punim plucima nestalo je svih sumnji koje sam u pocetku imala .... zakljucak. Bila sam pospana ali mi ponos nije dozvolio da se povucem, zelela sam biti tu, godilo mi je... osecala srecu kao sto je i danas osecam... osecala sam da volim, onako kako se samo jednom u zivotu moze voleti.
Negde na ovom svetu postoje srodne duse ....istih osecanja, istih zelja , istih snova ... Ako se ne sretnu za vreme ove nase misije, posle smrti ce se sjediniti u jednu dusu stopiti sva ta osecanja u jedno i nastaviti da zive u nekom drugom obliku. Mozda u obliku Andjela koji ce pokusati sjediniti druge dve duse, mozda u obliku vilenjaka, larve koja ce se pretvoriti u leptiricu ... ili ko vec zna sto sve postoji. Ali jedno ce biti jasno jedino ljubav i neznost pobedjuje mrznju, satire je iz korena...

Sneguljica

Poruka

Ti si moja svetinja za koju se molim i pred kojom se usudjujem bez stida kleknuti i moliti za malo sjaja u ocima za malo srece u srcu.Ti si zelja koja nikako da utihne u mom srcu, san koji traje iz noci u dan iz dana u noc. Sagradjen nevidljivim nitima a ipak tako chvrsto da ga ni vetrovi i oluje vremena ne mogu poruse. Ne zelim ti nista uzeti, ni nadu ni srecu ni milost koju ti je dragi bog podario ne zelim nista sto je tvoje da te nebih povredila, ranila ...Dajem ti naj lepse snove Dajem ti sve sto je moje , ovu dusu koja kuca samo za nas. Uzmi, uzmi sve i budi srecan, jer i ja sam onda srecna kad vidim osmeh na tvom licu, sanjaj jer kad ti sanjas sanjam i ja pored tebe. Ne stidim se reci ni pred bogom stati jer samo dok ti srecno zemljom hodas i ja mogu disati. Ti si moja potreba da bih mgla ziveti ti si ovaj vazduh koji udisem
Volim te..... 


Sneguljica

22.07.09

Svitanje

Svitanje.... tamo negde na horizontu
Stidljivo se zadnji oblaci tihe noci povlace...
Pred lepotom novog dana...
Bude se proplanci rosni trava mirise...
Budim se i ja ko biljka polako...
Posmatram nebo plavi se prvi zraci miluju mi lice
Reci mi grlo peku poput zeravice...
Volim te... a kome to reci kome....
Ovoga jutra dok bosa gazim travu
Rosnu meku ruka se u prazno pruza
Kroz prste vazduh promice ....
Nestaje i zadnji mesecev zrak
Svice, nova dimenzija radja ....
Ljudi koji nekuda zure poneki onako bez cilja ...
Kao skitnice koje zivot zive za jedan zrachak sunca
Za jedan novi dan ...
I ja sam sa njima, jos se nadam za malo topline
Za ruke nezan dodir za ceznjom istkan oka sjaj.....


Sneguljica

21.07.09

Ljubav i iluzija

Vec nedeljama vidim tvoj lik isprd sebe
Plamti zar koji mesecima tinja u dusi
Tvoj e oci me gledaju ne pobedivoscu
Raste Zelja ka savrsenstvu...
Iza zavesa nasih iluzija....
Vatre plamte tinjaju vuku me tebi,
nose i ruse strah i suze
Strujanje sto prolazi mojim telom
Drhtaj sto me obuze....
i prilazim ti dok krv kuva venama..
moj sagradjen svet se rusi.
Sagradjen nitima nestvarnog u nama
Ukusom vetrova jesenjih noci.
Dok led se stapa sa moje koze...
Ti se radjas u mom secanju,
u ovim dugim nedeljama cekanja
nalazim te u svakom danu ..
u svakoj sobi secanja..
topi se i nestaje poput zvezde padalice
smrcu koja traje duze od vecnosti...
iluzijom izatkana sreca ....
Mirise sneg sa grebenova planinskih..
Vetar donosi krik jastrebova....
Vraca zivot zaledjenoj dusi...

Sneguljica


Sanjam

Nedokucivi poput maste,
unose svezinu u svakoj noci...
kad sklopim oci i slusam sapat vetra.
U snovima lutam svojim mislima..
moc razuma pociva na mom jastuku.
To nisam ja, pokreti poput leptir,
pricam s`galebovima...
dok more tiho sumi sapuce uspavanku...
Tvoj glas se cuje kao sinfonija nocnih vetrova
nikad ne odsvirana...
Mesecina se ljulja poput kolevke
na zvezdanoj livadi, obasuta biserima.
U duginim bojama kriju se emocije....
snovi upuceni ljubavi tebi.
Tvoj lik tvoj osmeh trazim
sirokim bulevarima prepunih prolaznika...
Na svakom licu ma svakom osmehu.
Predivni su snovi dok lutam mislima
ruku pod ruku sa tobom.
Osecam miris mora koji opija...
toplinu koju mi tvoja ruka uliva.
Sanjam te nocas u obliku andjela
koji me nosi oblacima kiti zvezdama
budi poljupcima.....
Sneguljica

20.07.09

Na vrhu.....

Ponovo sam sama.... gledam iza sebe put koji sam prosla da bih stigla dovde... gore visoko na brdu.... krenula sam u vreme kada je sve izgubilo smisao.... provlacila sam se sama kroz siprazje zivota... kroz mulj koji mi je dostizao do kolena.... puzeci isla na gore kopajuci noktima prolaz ka vrhu .... i sada kad sam tu gore visoko gledam te gresne i jadn duse, ljude koje se muce sa zivotom, traze oslonac milost zele uspeh bez borbe... zele ka cilju bez istinitog cilja... ponos osecam ponos jer sam se izdvojila od njih izdigla se iznad zivota iznad sadasnjice i sivila. I zivot je poceo polako da prima smisao da se vracaju boje .... i vazduh koji je tako svez i lepo mirise daje mi oblik sigurnosti i srece ... ali ipak zar se tio sve nebi moglo sa nekim podeliti. Ja znam skim bi da sve to podelim...ja znam ko je mene vredan i ko grabi kroz zivot na isti nachin da bi do vrha dosao... da sa njim bih podelila svu ovu lepotu.... srecu koju uspeh donosi moze samo istinita ljubav i cisto osecanje da potpuni.... dve duse kojima ne trebaju reci... dve osobe koje se pomocu pogleda i misli dogovaraju... koje isto osecaju to je kruna posle svih teskih trenutaka koje zivot nosi.....ja znam da je ovo ispravan korak poklanjajuci Tebi naj snaznije osecanje covekove svesti.... osecanje koje moze planine srusiti sunce dotaknuti mesec skinuti...i svemu dati novi sjaj.
Sneguljica

Jedna misao upucena tebi ...

Razmisljajuci tebi pozelim da si moja beskonacnost izgubljena u vecnosti, a mozda vec i jesi. Nocs sam posmatrala nebo negde visoko gore bilo je okaceno milijarede zvezdica a medju njima visio je mesec. Velik ogroman kao da se blago talasa na laganom povetarcu ali iza njega, izua svih tih zvezdica videla se beskonacnost na cijoj povrsini bi urezan tvoj lik....


Photobucket

19.07.09

Do kraja vecnosti

Nocas cu poput zvezde na nebu zatreptati....
U senku se pretvoriti u stopu te pratiti....
Tvojim ocima iskrice ljubavi podariti....
Sve strahove, tuge i boli stobom podeliti...
Nocas cu talas morski biti ....
I brodic mali do luke mirno ispratiti....
Budan ces naj lepse snove sniti ....
S gorskim vilama ka nebu poleteti ....
Nocas cu tvoja senka biti, necujna tiha ....
Osmeh strece na usnama nacrtati....
Leptirica koja ce ti na rame sleteti ...
Nije greh voleti, nocas cu tvoja ljubav biti....
Sa tvojih usana izvor tisine popiti...
Iz tvog srca svu neznost osetiti ....
U tvom oku sjaj ugledati ...
I ponovo poput zvezde do vecnosti
Nebeskim plavetnilom svetlucati ....
Tebi za ljubav u senku se pretvoriti ....
I ne cujno uz tebe do kraja biti ...
Do kraja vecnosti ...
Sneguljica

18.07.09

Cekanje



Volim to lice, lice sto ne postoji.....
A vidim ga u svakoj kapi kise ....
U svakom treptaju sijalice .
Volim te ruke, ruke koje ne postoje ....
A osecam njihov dodir kako me
Neznije od vetra dodiruju
bude zenu u meni ...
Volim te oci, ni one ne postoje ....
A dublje su od svih mora....
Oci u njima se cela vasiona sakrila
Iz njih se vecnost nazire....
u njima procitah reci sto te usne izgovorise ...
usne koje ne postoje a ipak cujem tvoj glas ....
cujem njihov sapat i reci ,,Cekaj me vratit cu se“.
Stezu se celichni okovi oko moga srca
Koje drhti u iscekivanju tog trenutka ....
Ali u njemu ima jos snage
snage i zelje za citavu vecnosdt cekanja....
tesko je biti iskreno voljen i iskreno voleti...
tesko je cekati nekog da se vrati ....
a neznam kada ce se vratiti,
i dali ce se ikada vratiti....



Sneguljica

Tragovi lutalice.....



Nema tih suza koje bi isprale sve tragove u dusi
Tragove lutalice u potrazi za kutkom
Topline u ovom hladnom svetu,
svetu pretvorenog iz vizija u kome sunce
ne greje, mesec gubi sjaj, zvezde ne trepere .
Nema tih suza koje bi isprale sve oziljke,
i utisnute tragove u dusi, tragove proslosti.
Oziljci koji ponekasd krvare,
podsete nas na zaboravljene dame.
Zar se to zove sudbinom? Moja tvoja
Zr je to nasa sudbina ili je sreca ono
Za cime lutamo pescharama postranim ....
Izgubljeni beskucici sudbine ...
u kom se obliku pojavljuje sreca ....
Ja znam ja da je moja sreca tvoje lice sneno..
Tvoje ruke sto me grle nemo ...
Tvoje usne sto me zorom bude...
Ako nocas kad utonem u snove
zalutam pustosima svoje sudbine....
Tiho me povuci rukama svojim snenim
Cvrsto me pored sebe drzi....
Jer se samo tako ljubav pokazuje...
A samo je jedna rec,,volim te“

Sneguljica

17.07.09

Pismo mojoj ljubavi

Danas kad se vratim u secanja,prosetam ulicama nase proslosti ... pitam se sta se to desilo sa mnom, sa nama...da li je uopste postoji tako nesto ili je to samo iluzija, rodjena negde u mojoj masti? A tako je uverljiva, uzbudljiva i ranjiva, ta nasa ljubav. Znao si mi govoriti naj lepse reci koje su u meni izazivale poplavu osecanja ... poput deteta, sva srecna i ozarena. Znao si me recima dotaknuti osecala sam tvoje misli kako me miluju znao si sta volim, a to su bile sitnice male stvari reci koje meni puno znace... ljubavi moja, vec dugo je proslo vremena bez tebe, i sigurno znam da su mi noci neopisivo duge cekajuci tvoj povratak. Verujem da ovo nije bila samo jedna romansa proletnjih noci, verujem da je to nesto vise od jedne kisne noci.Moja je ljubav iskrena i nikada nisam zazalila sto sam ti to predivno osecanje pokonila. Ta predivna osecanja koja cuvam ljubomorno u sebi jedino si ti uspeo da probudis, jedino su tvoje reci uspele da otope led oko mog srca da ozivi i ponovo zakuca. A ako ipak odlucis da nastavis dalje sam, necu zaliti nikad , jer znam da sam ostila pravu ljubav koja se samo jednom u zivotu desi. Cuvat cu te u svom srcu poput ikone poput vere u Boga ....u stvari ti si moj zivot cubvat cu te poput zivota.


Sneguljica

Nebo istoriju pise ....

Na raskrscu sumraka i svetlosti.....
nebo krvavo nadamnom svoje cini prostire...
vetrovi hladni zavijaju kao pobesneli vukovi
planinskih vrhova sivih
jezim se hladnoca me obuzma ...
mesto pored mene prazno je dok ti ...
ti si negde daleko, a ja spominjem ti ime.
Ne cujes moj zov, zov usamljene duse
Na raskrscu smrti zivota i tuge ...
Hladnim hodnicima, buducih saputnika
Odjkuje prostranstvom sivila, mrachnih odaja
Sum proslih godina ledom me saliva ....
Vidim ti lice u sumraku u morskoj se peni kupa....
Dok talasi noseni vetrovima hladnim sibirskim
Moje misli gutaju hrane svoju zaledjenu dusu ....
Necujes me daleko si ...
A oko mene sve prazno je sablast me prozdire
Nestaju zadnji obrisi siluete se pretvaraju u duhove bez senki...
Nestala je toplina tvoja ruka daleko je
Osmeh poput magle u jutarnjim satima gubi se ....
Nestaje trag tvojih dodira .....
A tako mi nedostajes i ovog jutra....
Dok nebo suzama istoriju pise....
Sneguljica

15.07.09

Izgubljeni Andjeo....

Kada mi usne tvoje ime spomenu
Osetim ucinak daljine koja je izmedju nas poput
Barikade planinskih vrhova sto se uzdisu gor ka nebu
Osetim kako mi vreme odmice da izmenim
Trenutke u kojima smo izgubili oboje ono malolo
Srece koja nam se u trenutku ukazala....
Da se pojavis to je zelja jedne zene koja
Nocima te spominje u snu .
Ime ti doziva dok zora rudi i sunce se gubi....
Negde na zapadu poput velike crvene lopte ljubi more...
Zene koja se pita gde smo izgubili kljuc nasih sudbina.
Poput aveti skita usamljenim i mracnim sokacima
Mokrim ulicama sivih gradova.
Snaga ponestaje, misli postaju teske poput olova
Pokusavam te iscupati iz mog secanja,
iz mojih snova
Tu gde si nekada svio krila poput andjela
I cuvao me od svih nedaca, nemira
Tu odakle mi je suze brisao i tiho me tesio
Poput umornih vetrova Srce sve sporije kuca...
Pozelim da se vinem poput ovih orlova
u plavetnilo neba nestanem i postanem delic njega
jedan mali deo, mozda se tu krije moja Andjeo
ili mozda nadjem izgubljeni kljuc nase srece...

14.07.09

Oprosti Prijatelju

Sretoh te niocas onako sluchajno u prolazu....
U ulici mrachnoj ciji se krovovi skoro dodiruju.
Onako u sumraku ucinilo mi se kao da se ljube,
Kao sto smo mi nekada dok si me do kuce pratio ....
Sluchajno rekoh, dali je to sluchaj bio?
Ili si namerno sve ove godine duge o ovom
Susretu snivao...
Sretoh te na istom mestu gde si me davno cekao,
u ocima sjaj ugasen bolom godina proslih....
poput jesenjih noci stojis na uglu i cekas ...
cekas dali cu tuda kao nekad proci ...
Znam. Iako su godine prosle, duge godine teske
sumorne,i ako su zelje ostale ne ostvarene....
ostale u magli nekoj da lebde izmedju proslosti
i ovog susreta danas ....
Zelje koje zovu moje ime. Drhtave ruke pruzas...
Zasto? Tiho ti govorim glas u grlu nestaje ...
Zasto, Zasto si sad tu.. zasto mi rusis snove ....
Srusio si ih davnih dana srusio si ljubav,
pokopao snove, zaboravu dao me ...
Veceras te sretoh sasvim sluchajno
na raskrsu koja se zivot zove ....
Zelela sam nekad sa tobom srecu ,
sinove ti radjati, zena biti...
Otiso si te noci davne, dok je mesec grlio zvezde
reko si brzo ces doci...
Oprosti prijatelju dragi, ja srecna sam s njim....

Sneguljica

Vozovi

Bezbroj perona, koji je pravi? U koji voz uci sad ?
U kom pravcu krenuti, ili ostati tu i jesen sacekati.
Jesenje lisce zuto kad prekrije ulice
mozda cu onda znati koji me men namenjen...
U koj vagon uci, koji je pravi za mene .
Tuzne su ove noci posmatram vozova trag ...
Svaki nekuda juri svakom je cilj zacrtan.
Na mom peronu je tisina, vozovi su stali.
Jesen chekaju i zuto lisce jesenje
Koje cemi zadnji trag prekriti ....
Dali cu ikad u pravi voz pronaci ,
voz koji ce me u tvom pravcu povesti
Vozovi jure a ja jos uvek cekam onaj pravi
Na peronu sudbine ...


Sneguljica

13.07.09

Voli me...

Pricao si mi o sreci, obalama dvema i pucini sto ih spaja
Govorio mi o buri uzburkanom moru i na njemu jedrenjaku starom....
A ja sam sanjala samo jedno, biti sa tobom na tom jedrenjaku.
Nek besne vetrovi nek se lome jedra...
Samo nas dvoje u igri sudbine jer ja volim te
Govorio o pescarama i dvljini ... podivljalim tigrovima
Toplim tropskim kisama i kucici na drvetu.
Govoriodi mi o samoci, a ja ... ja sam jos uvek sanjala
Da volim te ...
Mastala: Sa tobom u kucici na drvetu posmatrati zvezde
Brojati koliko ih je u nocima kao sto je ova.
Traziti naj lepsu, naj sjajniu i nazvati je imenom tvojim.
Govorio mi o kricima jastrebova
U sumama sibirskim o hladnim olujama, snegovima
O mecavi koja puteve rusi govorio ...
Govorio si dok sam ja sanjala samo jedno
Da volim te. Volim te usne koje se michu lagano
poput sonate uzburkanih osecanja
Volim te dok vetrovi plesu ja upijam toplnu tvoga zagrljaja
U tim zimskim sibirskim hladnim nocvima
Voli me, voli samo jos ovaj put dok zvezde padaju
Talasi obale umivaju
Voli me dok nas divljina zoce u narucje svoje
Pobesnelih vetrova i letnjih kisa
Voli me sad i neka to ostane vecnost....
Voli me jos ovaj put..

Sneguljica

Pocetak kraja ...


Dali je ovo zivot ili su prividjanja...
bolne duse koja bez zivotno klonu,
ka crnoj grudi, ka zemlji, majci koja je zove...
Dali je ovo secanje na neko vreme sto je davno proslo.
Vreme koje je sa vekovima urezano negde ostalo...
negde u nekom u stubu kamenom stare vodenice,
ciji se kamen vise ne okrece,vise ne cuje i ne klepece...
i reka u nekom drugom smeru tece ...
dali je ovo vecnost pa tako dugo traje...
i ove suzne kapi sto se licem kotrljaju
jesu li to suze ili kise jesenje, duge hladne koje
padaju padaju i ne prestaju .
opvo je pocetak kraja pocetak koji jos nije ni poceo
a eto lagano se zavrsava.
Tesko je deliti bol i suze koje teku...
Bol pripada dusi, suze oku iz kojeg poteku.
Lepo je biti srecan lepo je deliti radost...
Radost bi delio svako al niko nece patnju...
Godine teku ko reka, a reka ka moru tece....
Sreca pripada tebi.... a suza mom oku koje pece ...
Oblaci se ljube s`planinama sivim
Galebovi kruze morima sinjim...
Svaki je krik ostrica macha....
Dali je ovo pocetak kraja?
Ili su samo bolna prividjanja ....


12.07.09

Hvala

Na ovaj se nacin zelim zhvaliti svima vama. Svima koji iz dana u dan posecuju ovaj blog,i onima koji se sluchajno nadju tu.
Bilo bi mi veoma drago kada bi ste ostavili vasa misljenja, sugestije naravno i sve vrste kritike... u tom sluchaju bih znal ko sta voli sta nedostaje blogu sta bi se moglo dodati...
Ali u svakom slucaju veliko vam hvala....
Sneguljica
Daj mi svoje ruke ...
ja bi ih rado drzala,
kada se uplasen ...
grejala ih kada im je hladno....
ja cu ih milvati kada si tuzan...
i ja cu ih pustiti kad pozelis da si slobodan ...

Kazu....



Kazu nada umire zadnja....
Nestane sa zadnjim trzajem tela...
Kazu da ljubav je prolazna...
Da se izgubi u vremenu i nestane ...
Kazu da vreme leci rane...
I daljina brise secanje....
Dali je to stvarno tako ????
I ako si daleko jos zivis u meni
Dani prolaze nizu se ko biseri ,
a ti si jos uvek tu... u mon srcu ...
ljubav koja me tebi vuce jos uvek zivi...
i znam kada se opet vratis....
da ce sva nadanja ostvariti
osmeh na mom licu vratiti ..
skaj u oku oziveti ....
samo sa tobom kraj tebe i uz tebe
ce se svi moji snovi i ostvariti...
voli te nepopravljiva sanjalica...
u dusi vecita devojcica...
al ipak samo jedna smrtnica .... 


Sneguljica

Tvoje oci


Tvoj pogled, te oci duboke
dublje od svih mora,od svih okeana....
u njima se prostire vecnost osecanja,
naj lepse dugine boje letnjih dana....
kroz njih prolaze orkani lome se grebenovi,
pred njima i zvezde su male, i gube sjaj u tami .
Te tvoje oci, kao dva jedrenjaka sto morima plove ....
pesme srca sto me na greh zove.
Kroz te oci orlovi gledaju
i nebeskim putevima haraju.
Te oci kroz koje vekovi prolaze
Zovu me zovu, pozivaju nemo bez reci...
u njima moje srce utehu trazi...
U njima su moji snovi sakriveni...
Moje zelje ozivele ...
Te predivne oci u kojima zov divljina hara....
Zovu me kroz sivilo jutra zovu putem do raja.



11.07.09

Zasto bas ti

Ti si nesto poput sna, cekam...
chekam i chekam a tebe nema....
Pitam se cesto zasto si to morao biti bas ti.
Toliko drugih na ovome svetu
a ti si uspio probiti led...
Stopiti ga i izazvati poplavu u mojoj dusi
Zasto bas ti, tako okrutan hladan,
Ti sto bez milosti gazis....
Rusis sagradjene snove, mijenjas tok
Ravno usmijerene rijeke...
Zasto me svaka tvoja rijec podize...
Osjecam da mogu polijeteti
Ali jos nemam krila....
Jos su skupljena oko mene iz straha
Da cu opet pasti .... posustati...
Usamljena kao gorska vila...
Cekam da se pojavis...
Da mi pruzis ruku koja ce me usmijeriti
Tamo visoko ka zvijezdama...
Jedino ti to mozes...
ti imas snage da me me podignes i srusis.
Ali se necu predati ....
Necu posustati....
Ustat cu ponovo i korakom necujnim
Krenuti svojim putem...
Krenuti tokom kojim me zivot vodi...
Prkosno te pogledati...
A u ochima ces prochitati,
Zasto,zasto bas ti......

Ti si moj san...


Osjecam te,znam da si tu.
Skriven iza zavjese stvarnosti i vizije.
Pruzas mi ruke, zoves budis nemire.
Otvaras putanje ka nebu, ka raju.
Puteve koji me bude,vracaju sjaj pozude
Mojoj zenici, mom oku koje te jos trazi.
U sivtanju jutra u sumraku zalazeceg sunca.
Osjecam dodir tvojih ruku ..
Dusa mi cvijeta poput proljetnjih vrtova,
Kojim ti setas ponosno, korakom sigurnim ...
Siguran u sebe....
Udises miris ruze koja ti se nudi...
Cvrstinom tvojeg poljupca,
Vrelinom usana budis sva moja chula,
Koja zude za dodirom....
Usamljenost koja do juc stalni
Gost moje duse bi nestaje....
Topi se ko led u chasi koju ti pruzih..
Nestaje i zadnja sumnja,
Zadnji otpor da ti odolim, rusi se...
Rusi poput kule pijeska na obali mora.
Vizije koja predugo traje postaje dio sna.
San Koji me dize ka mjesecu i zvijezdama
Nosi najludjim vrtlozima zivota,
Dvodi do rraskrsca sna i jave.
U tvojim rukama stvarnost dodirujem.
Molim da noc ne prestane,
Molim dan da ne svane.
Znam da si tu osjecam te....
Cujem te kako me zoves, dozivas
Nesebicno snagu dajes ...
Svanulo je, svjetlost rastjera tamu ...
A ja te jos uvjek osjecam
Znam da situ iza paravana ....
Tu izmedju dva svijeta.
I jednom kada se zavijesa spusti ....
Pozornice nestane ...svjetla ugase
Ostace tragovi koji ce me uvjek voditi
Ka tebi ostaces moja vizija
Proslosti , sadasnjosti i buducnosti ...

Samo za trenutak



Pruzas mi ruke iz kojih
mesec sija, zita klasaju, mora se pene.
Iz kojih se tama pretvara u svetlost
I mrznja u ljubav.
Pruzas mi ruke iz kojih golubovi polecu
Ptice ponovo cvrkucu
Uvenule ruze ponovo mirisu
Ruke koje me na ceznju podsjecju .
Nudis mi srecu koju jos nisam osetila,
A tako sam je zeljna.
Tako bih rado nesto drugo osecala...
Nesto drugo ,toplo poput... nemam rijeci
Jer nezam sta moze biti toplije
Od tog osecanja koje osecam gledajuci te.
Gledajuci te tako hladnog i nedostiznog...
Zelim na trenutak te hladne okove tvog lica skinuti...
Na tren samo u tvoje oci pogledati
Osetiti njihov sjaj kako me dodiruje
Njihovu toplinu kako mi dusu greje
Samo na tren....
Pa neka sam posle cijeli ziovot prokleta
Neka se posle mojom dusom igraju vetrovi
Nose je talasi prekriju snjegovi
Neka me ..
Ali samo na tren zelim osetiti
Koliko ti znacim .....
I pokazati ti koliko mi znacis
Samo na tren....

10.07.09

Ne zali me ... Ja zivim

Sneguljica
Ljubavi dolaze, obichno ne najavljeno. Probudimo se sa tim osecajem u grudima, osecajem da nam neko nedostaje, sa osecajem ceznje.... a ipak smo srecni. Tezimo ka nama voljenoj osobi zelimo njenu blizinu, paznju. A onda desi se da kako se neocekivano pojavi tako i neocekivano nestane masa ljubav. Iz nekog razloga ostanemo sami i onda zalimo. Ali zasto zaliti. Mi koji smo voleli, mi koji znamo za bol srca za suze, mi koji smo dali sve i izgubili sve netrebamo zeliti. Mi smo bogatiji za jedno iskustvo. Oni koji neznaju kako se oseca cilj za kojim bi se zivot dao, kako se oseca zivot koji se ne zivi nego prezivljava. Oni su siromasni u dusi i njih treba zaliti, a ne nas. Ja sam srecna, srecna kao nikad do sad. Znam da sam poletela visoko, mozda i previsoko da bih bez krila mogla se zadrzati na nebu. Zbog tog predivnog osecanja dodirivala ivice pakla, klecala pred smrcu... bezala od svih koji su mi mogli nauditi koji su me zalili u cijim sam ocima videla podsmeh sa dozom sarkazma. Posmatrala sam sebe kako tonem,kako me zemlja poput zivog peska guta, kako nestajem. U tim trenucima sam shvatila da je zivot nesto vise od onoga sto svi u tim trenucima misle, zivot je svaki trenutk koji dozivljavamo a ne ispunjenje nagona uz pomoc ljubavi. Zivot je ovaj trenutak sad i ovde, i uvek samo taj trenutak. Zato mi nemamo za cim zaliti. Omo koji nisu svesni sta imaju oni koji nemaju snove, i oni koji nemaju vise zelja ili koji nikad nisu zeleli njih treba zaliti.


Sneguljica

09.07.09

Nocna mora

Znam ... i nocas ce biti kao i sve ove prosle ....
Oblaci ce se gradom nadviti ....
Sivi i mracni, kisa ce liti ...
A ja cu u svakoj munji sto nebom para
tvoj pogled videti u svakom gromu sto tisinu rusi
Tvoj glas cuti ....
Znam da ce nocas isto biti...
Sama poput ptice u krevet se spustiti
Duboko uzdahnuti poput kukavice
Iz grudi krik bola ispustiti....
I u san sa tvojim likom utonuti....
Sanjati livade cvetne.... sume, planine, mora ...
Sanjati usne tvoje sjaj oko tvog.
I nocas ce isto biti od kad ode ti...
Suze ce kisa sa lica sprati
al´ bol u dusi ce jos dugo ostati...
Jos uvek te voli tvoja nocna mora.



Sneguljica

Usne


Zelela bih probati te usne kojeg su ukusa....
Kakav je njihov poljubac, ima li vatre u njima..
Ili su hladne poput vina.
Zelela bih probati kakve su u svitanju zore....
U veceri rane kakvog su ukusa kad su tuzne
A kakve kad su nasmejane.
Voliela bih znati kako se tvoje usne ljube
Kakav osecaj bude, dali ima na njima gorcine
Proslosti davne. Ili su nezne poput svile.
Volela bih znati kako se ljube usne koje se vole....
I kako ljube one koje vole....
Podari mi poljubac jedan pa meka to bude i mali...
Ne zelim vise sanjati zelim poljubac pravi...
Zelim probasti tvoje usne koje me snovima mame
O njima sanjam naj ludje snove....
usne koje me na greh zovu smeju se sapucu
Krase mi svake noci sve moje divlje snove
Zelela bih probati ukus vina sa usana tvojih....
Pa neka to bude mali poljubac
Za mene ce trajati vecno.

08.07.09

Zadnji stih......


Pisem nocas svoj zadnji stih ...
Stih u kojem cu jecati i plakati..
Stih u kojem cu proliti svu svoju bol.
Zatvorit cu oci iz kojih suze liju i zaspat cu
Poneta krilima Andjela , tvojom lepotom
Tvojom ljubavlju .
Pisat cu jos vecras o proslim danima
Olujnim nocima kisnim jutrima
O tuzi i nemocnim osecanjima ...
Jos samo ovaj put, jer zivot ide dalje .
Sutra je novi dan novo svitanje ..
Trazih mir kojeg u tebi nadjoh
Ljubav koja mi krila dade...
Andjela koji me do neba dize ...
A place mi se jos uvek ,
znam opet ces biti tu
Kad jednom sunce plavim nebom grane.
Tvoje me misli jos uvek dodiruju
jutarnjim svitanjem....
Zaplakat cu nocas zadnji put ....
Zaspti sa suzom u ocima
Koja ce zauvek nestati...
Dok letim s`Andjelima .

Molitva....

Oh!!! Boze zastani za trenutak ,
pogledaj sve one koje pate
i suznim ocima gledaju zadnji ispracaj sunca,
negde daleko na horizontu
krvavo nebo se kupa u tamnim talasima mora.
Tisina nema tisina svugde oko njih
ne traze vise nista netreba im nista
uskoro ce leci zadnji put.
I zemlja place, krvari ...
i ona ce uskoro biti postelja hladna
utociste dusi koja boli,
dusi koja se vise nicemu ne nada.
Svemocni tebi se nocas molim
Uz plamen svece koja gori
podari im sjaj zenici
izgubljenoj dusi sto u tamnoj noci nestaje
poput kocke leda na dnu okeana...
Oh!!Boze pred tobom klecim ove noci
Vrati svima izgubljene snove ...
Lutalici dom, majkama sinove
Orlovima grebenove i planinske zore ....
Nek pesmom svako doceka novo svitanje....
I nove zore....
Za njihove grehe ja nocas molim.....


Sneguljica