Izgubljeni Andjeo....

Kada mi usne tvoje ime spomenu
Osetim ucinak daljine koja je izmedju nas poput
Barikade planinskih vrhova sto se uzdisu gor ka nebu
Osetim kako mi vreme odmice da izmenim
Trenutke u kojima smo izgubili oboje ono malolo
Srece koja nam se u trenutku ukazala....
Da se pojavis to je zelja jedne zene koja
Nocima te spominje u snu .
Ime ti doziva dok zora rudi i sunce se gubi....
Negde na zapadu poput velike crvene lopte ljubi more...
Zene koja se pita gde smo izgubili kljuc nasih sudbina.
Poput aveti skita usamljenim i mracnim sokacima
Mokrim ulicama sivih gradova.
Snaga ponestaje, misli postaju teske poput olova
Pokusavam te iscupati iz mog secanja,
iz mojih snova
Tu gde si nekada svio krila poput andjela
I cuvao me od svih nedaca, nemira
Tu odakle mi je suze brisao i tiho me tesio
Poput umornih vetrova Srce sve sporije kuca...
Pozelim da se vinem poput ovih orlova
u plavetnilo neba nestanem i postanem delic njega
jedan mali deo, mozda se tu krije moja Andjeo
ili mozda nadjem izgubljeni kljuc nase srece...