17.07.09

Nebo istoriju pise ....

Na raskrscu sumraka i svetlosti.....
nebo krvavo nadamnom svoje cini prostire...
vetrovi hladni zavijaju kao pobesneli vukovi
planinskih vrhova sivih
jezim se hladnoca me obuzma ...
mesto pored mene prazno je dok ti ...
ti si negde daleko, a ja spominjem ti ime.
Ne cujes moj zov, zov usamljene duse
Na raskrscu smrti zivota i tuge ...
Hladnim hodnicima, buducih saputnika
Odjkuje prostranstvom sivila, mrachnih odaja
Sum proslih godina ledom me saliva ....
Vidim ti lice u sumraku u morskoj se peni kupa....
Dok talasi noseni vetrovima hladnim sibirskim
Moje misli gutaju hrane svoju zaledjenu dusu ....
Necujes me daleko si ...
A oko mene sve prazno je sablast me prozdire
Nestaju zadnji obrisi siluete se pretvaraju u duhove bez senki...
Nestala je toplina tvoja ruka daleko je
Osmeh poput magle u jutarnjim satima gubi se ....
Nestaje trag tvojih dodira .....
A tako mi nedostajes i ovog jutra....
Dok nebo suzama istoriju pise....
Sneguljica

Keine Kommentare: