10.07.09

Ne zali me ... Ja zivim

Sneguljica
Ljubavi dolaze, obichno ne najavljeno. Probudimo se sa tim osecajem u grudima, osecajem da nam neko nedostaje, sa osecajem ceznje.... a ipak smo srecni. Tezimo ka nama voljenoj osobi zelimo njenu blizinu, paznju. A onda desi se da kako se neocekivano pojavi tako i neocekivano nestane masa ljubav. Iz nekog razloga ostanemo sami i onda zalimo. Ali zasto zaliti. Mi koji smo voleli, mi koji znamo za bol srca za suze, mi koji smo dali sve i izgubili sve netrebamo zeliti. Mi smo bogatiji za jedno iskustvo. Oni koji neznaju kako se oseca cilj za kojim bi se zivot dao, kako se oseca zivot koji se ne zivi nego prezivljava. Oni su siromasni u dusi i njih treba zaliti, a ne nas. Ja sam srecna, srecna kao nikad do sad. Znam da sam poletela visoko, mozda i previsoko da bih bez krila mogla se zadrzati na nebu. Zbog tog predivnog osecanja dodirivala ivice pakla, klecala pred smrcu... bezala od svih koji su mi mogli nauditi koji su me zalili u cijim sam ocima videla podsmeh sa dozom sarkazma. Posmatrala sam sebe kako tonem,kako me zemlja poput zivog peska guta, kako nestajem. U tim trenucima sam shvatila da je zivot nesto vise od onoga sto svi u tim trenucima misle, zivot je svaki trenutk koji dozivljavamo a ne ispunjenje nagona uz pomoc ljubavi. Zivot je ovaj trenutak sad i ovde, i uvek samo taj trenutak. Zato mi nemamo za cim zaliti. Omo koji nisu svesni sta imaju oni koji nemaju snove, i oni koji nemaju vise zelja ili koji nikad nisu zeleli njih treba zaliti.


Sneguljica

Keine Kommentare: