30.06.09

Nada...


Moja dusa je lutala pustosima zivotnih rusevina
osvrtala se trazeci malo srece...
ljubavi i neznosti...
skitala putevima koji se ukrstali....
mimoilazili a ja se i dalje lutala za malo utehe
trazila malo razumevanja....
molila za malo sjaja u oku...
za jednu kap neznosti i topao dodir...
Moja je dusa je skitnica postala .....
Izgubljna u pustiosi bez i osecanja ...
A jos uvek u potrazi za srodnom dusom
Koja ce je zagrejati i vecito uz nju ostati...
Moja je dusa kamen koji se lagano mrvi
I postaje prah senka koja vise ne treperi ....
Nestajem gubim se sa samnom Umire i zadnja nada....

Sreca


Jos jednom me nezno privuci sebi
I krocimo skupa korak novi....
Zagrli me nezno i sapni mi ime...
Jos jednom mi spusti poljubac vreli
na usne koje pocinju da zive.
Pruzi mi ruku hrabrost mi treba...
Krenimo skupa stazama dugim .
srecom ce se zvati zajednicko ime ...
Jos jdnom mi sapni te reci mile
da bol zauvek izcezne iz vena...
I nova se vrata raja otvore
za nase zajednicke dane....
za moje i tvoje sutra....
tiho ti sapucem ime....
Sreca...nek ostane kao trag za nama...

29.06.09

Trazim te .....

Trazim te, u olujnim nocima i vetrovima sto kisu donose...
u kapljici kise koja mi suzu brise ,
trazim te u tisini sivih i mrachnih ulica...
upaljenih nocnih sijalica
trazim te u usamljenim setacima...
i zaboravljenim klupama ispod starih kestenova....
Trazim te obalama mora prostranih,
u talasima sto sume i pene prelamajuci tisinu noci.
Trazim te u nemirnom decaku kojeg sretoh na ulici...
U njegovim videh tvoje smaragdno zelene oci....
Dozvoli mi da budem suza koja ce ti kanuti na dlan...
Dozvoli mi da ti budem svetlost jutarnja...
Suncev zrak svih buducih dana ...
Dopusti mi da ti budem miris
Za koji do sada nisi znao kako mirise ....
Dopusti da ti budem poslednja ceznja tvojih usana...
Poletimo skupa nebesima i zvezdanim stazama ...
U susret novim jutrima srecnim danima
I vecnosti koja je pred nama ...

27.06.09

Hope ( Nada )

Sneguljica
Mesec mart...Stajao sam na nadvoznjaku posmatrajuci gust saobracaj koji se ispod mene odvijao.
Kisha koja je padala tog popodneva slivala se niz moje lice meshajuci se sa suzama koje su tekle
iz mojih ochiju. Bio je to izvor slane vode koji je pokrenuo niz negativnih osecanja
koje sam tada osecao u sebi. Osecao sam se beskorisno. Kao da u ovom svetu nije bilo nikoga kome
je stalo do mene. Osobe za koje sam mislio da im znachim neshto polako su mi okretale ledja.
Pitao sam se zashto. Shvatio sam da su me iskoristili. Bio sam prosta zamena dok nisu nasli nekog
boljeg. Bio sam budala...
Setio sam se dana kada mi je bio rodjendan. Osim roditelja niko mi nije chestitao.
Bio sam tuzan. Pomisleo sam: "Zar je toliko teshko biti voljen? Zar je toliko teshko naci prijatelje?"
Razocharan u zivot pocheo sam mrzim svet, ljude u njemu, pa chak i sebe. Pocheo sam da se ponasham kao
delikvent.Prestao sam da pohadjam nastavu. Tukao sam se. Tukao sam se sa ljudima koji su bili slabiji
ili jachi od mene. Nisam birao protivnike. Zashto sam se tukao? Verovatno kako bih ublazio bol koji
osecam duboko u sebi. Ali ni to mi nije pomoglo. Zashto sam i dalje ziv? Ne znam.
Stao sam na ivici nadvoznjaka. Zatvorio sam ochi i rashirio ruke. Pocheo sam polako se naginjem.
"Zbogom, okrutni svete", bile su moje rechi. U tom trenutku osetio sam kako me je neko povukao za ruku
veoma snazno. Toliko snazno da sam pao preko te osobe. Bila je to devojka koju sam poznavao od ranije,
ali nikad nisam razgovarao sa njom. Uvek se chudno ponashala u mom prisustvu. Video sam joj suze u ochima.
"Nemoj to da radish",rekla je. Da li je to znachilo da joj je stalo do mene. Nisam bio siguran.
Uspravio sam se. Seo sam na mokrom trotoaru i tiho rekao: "Necu". Brzo me je zagrlila. Spustila je glavu
na moje rame i pochela glasno da plache. Zagrlio sam je. Ostali smo dugo u tom polozaju. Ljudi su se okpupljali.
Pitali su se shta se desilo, ali ja nisam obracao paznju na njih. Bio sam srecan. Da... Bio sam srecan.
Kisha je stala, a Sunchevi zraci su se prolamali kroz oblake. "Hvala ti"!

Proshla su tri meseca od tada. Devojka koja mi je spasila zivot, ne samo da ga je spasila, nego mu
je vratila i smisao. Pocheo sam ponovo da volim i uzivam u zivotu. Chak i sada u ovom trenutku kada zajedno
posmatramo izlazak Sunca.
Autor ovog predivnog dela je ....Atsushi Nishima

Sneguljica

26.06.09

Mrzim te i volim


Jos uvek mi se misli tebi vracaju,
senke tvoje kao plast moje lice prekrivaju
jos uvijek me tvoj glas u mislima zove
volim te i mrzim ti bezdusni stvore.
Nije mi ovo lako ali ti si zelio tako,
a moja je greska bila sto sam te ludio volela...
zar sam tugu zasluzila ...bol i jecaj duse.
Tebi sam vjerovala bila uvek tu....
ljubila volela molila greske prastala ...
upitas li se jesam li to zasluzila?
Nekad kad srecu nadjes, kad svijes
gnezdo svoje upitaj se kako je meni ...
zeni koja te voljeti znala koja je zbog
ljubavi kroz vatru hodala...
Upitaj se kako je srcu ranjenom bilo
kada su noci tamne ko pakao ubijale...
gnjavile dusu ranjavale....
Ali mozda i neces moci,vremena neces imati...
mozda ce bog jednom svu moju tugu tebi podariti,
kao sjecanje na nasu ljubav i snove
koje smo sahranili .....
I ti ces zaplakati kad shvatis da si ostavljen
kad vidis nju sa njim ....
seti se godina dugih nasih osmeha
srece nasih lica seti se
zene koja je bila u tvom zivotu
samo jedna prica jedna kratka
zivotna saputnica ....

Andjele


Razmisljam kako cu podeliti sa tobom sve te divne trenutke ispunjene ljubavi,
trnutke u kojima je tesko naci pravu rec a napisati je takodje ne mogu,
imam osecaj da mi nedostaju slova mozda i hrabrosti, pa trazim izgovore.
Mastam kako cu ti reci koliko te volim u trenucima kada se svet bude prestao okretati.
Kada ti pogledam sjaj ociju i zaronim u dubine tih sumskih jezera.
Dugo sam trazila pravu osobu, osobu sa kojom bih podelila sve to,
osobu u kojoj cu probuditi nesto vise od sexualne pozude.
Stvarno predugo sam lutala pokusavajuci naci savrsenstvo
da bihna kraju sam shvatiola da ja moram biti ta prava osoba
a ne osoba koju trazim.
Dugo sam sedela u tisini sobe usamljena lutala stazama snova
trazila svog princa na belom konju,
a nisam ni svesna da postoji neko ko bi zeleo sve te trenutke samnom podeliti,
neko za koga sam prava neko za koga sam ceo svet.
Plakala sam danima,tugovala zbog nekih izgubljenih ljubavi...
sve dok nisam tebe srela i postala svesna da nisam ja nikakve ljubavi izgubila.
Da to nisu ni bile ljubavi ...
prave ljubavi te nikada nece rasplakati ostaviti poniziti i nikada te nece povrediti.
Srela sam tebe, i najedanput se ceo moj pogled na svet izmenio ,
promenilo se moje razmisljanje o svemu sto se oko mene desava ,
shvatila sam koliko mi je stalo do tvoje srece
Kada si ti srecan srecna sam i ja ...

Tisina u meni


Poslusaj tisinu u meni....

Sapat su senke osecanja

koje se necujno krecu zidovima moje duse...

Pogledaj usne moje ....

zedne su poljubaca tvojih i zato nemo cute ...

Poslusaj tisinu u meni....

I pogled sto se muti, zeljan je ociju tvojih...

I pogleda punog ceznje...

Tvog divnog pogleda sto me nocima budi.

Poslusaj tisinu u meni , i prichaj ... Prichaj mi price duge ...

O ljubavi koja ne umire...

koju ni vreme ni daljine ne mogu da sruse.

Dopusti da zaronim u tvoje oci i dusu ti taknem uzdahom svojim ,

dopust da tisina postane sapat...

usana strasnih...

i u zanosu sapnu ti reci dve ... te reci svete-Volim te .....

24.06.09

Vecita Ljubav si Ti.....


Da sunce prestane sijati i nastane vecita tama ....
Navikla bih se i sa tamom da zivim ...
jer ti si svetlost svih mojih dana .
Da zvezde sa neba isceznu i noc postane grobnica tamna ...
Naucila bih se i u njoj ziveti zbog tebe, zbog nas
I svih ovih presrecnih dana .....
Da vise nikada srce mi ne zakuca u grudima ....
naucila bih i bez njega da zivim jer ti si moj zivot,
u tebi dva srca kucaju jedno za tebe drugo za nas...
I nekad kad te ne bude vie bilo potajno cu se nadati
da si tu u mojoj blizini ...
tu u vidu predivnog andjela,
koji me nocima u svim besanim nocima cuva .....
I jednom kad nestane secanja i uspomene prestanu da zive
i ovaj svet izgubi sjaj i oblik koji danas ima,
ti ces vecno ostati tu jer ti si vecnos o kojoj sam
sve ove godine snivala...
naucicu zivet i bez vode i vazduha jer sve sto mi trebas to si ti....
pokazat cu ti da ljubav moze vecito da traje ...

23.06.09

Od M za M


Koracam u susret sumraku dok mi vetar mrsi kosu...
more kao da gori i plamti bojama duge,
zadnji zraci sunca kupaju se u njemu.
Miris juga i secanje na tebe bude se polako...
zelja da si tu i pridjes mi laganim korakom,
pogledom prikovanim za moje oci...
Dah mi zastane u iscekivanju tvog dodira...
neznog poput oblaka koji nebom igraju cudan ples....
Volim tvoje usne njihov dodir, miris juga i mora slanog.
Ceznja se budi u meni.
Telo vapi za dodirima za poljupcima tvojim.
Kako te samo trebam u ovoj tihoj noci
da ostvarim zelje, naj skrivenije snove .....
Sklapam oci, osecm miris tvog tela
osecam tvoj dah, dodir tvoje koze jos vlazne...
kapi mora kako lagano klize po njemu...
Budna sanjam ukus tvog tela na mojim usnama ...
cudno je to osecanje koje vlada mojim mislima,
osecanje koje me obuzima i vlada mojim razumom....
cudni su ovi tenuci iscekivanja...
Isunce koje se lagano gasi u podivljalim talasima mora.

21.06.09

Jos nocas ..


Jos uvek osecam trag usana tvojih,
pece gori dodir svaki ko zar zari.
Jos uvek osecam a tako si daleko .....
Nocima dugim lutam bezdanom mracnim,
trazim trag u vremenu proslom,
nocima tihim poput zvezde svetlucam.
Mastam o danima koji su.... a ipak nisu.
Znam da je tu negde, ta jedna tacka...
kraj je oznacen vec.
Znam da je zivot odigrao igru senki
ostavljajuci oziljak.
Osecam da si tu hladan ko santa leda
znam nisi to ti al ipak hmmm...
ipak se nadam da je samo san,
i da ce svitanje doneti stari sjaj.
dopusticu nocas srce da zaboli i suza iz oka da krene.
Jos samo nocas prelistavam proslost
a od sutra novim cu putem da krenem.
Dozvolicu telo da zadrhti i jecaj iz grla pusti,
jos samo nocas a sutra ce proslos samo secanje biti.
poletecu nocas oblacima sivim, poletecu tamo negdje daleko..
zivot je cudan,cudne price pise,
ovo je zadnje srce se steze
dok sutra novo jutro svice
novo jutro nova nada novi ce roman da pise
bila jedna ljubav sad je nema vise
plakala je ona i nikad nikad vise....

Srce..


Stani ,stani ti sto kucas grudima mojim.
Zaustavi se na tren kao da ne postojis...
Kao da te nema.
Stani i pusti da poput jutarnje magle i
secanje na njega iscezne,
da bol koju osjecam prestame..
Zakucaj hladno bezosjecajno ne kaznjavaj me
ne govori da ga jos uvjek volim.
ja necu,necu i ne zelim za ljubav da molim.
Utihni kada te molim ne kucaj vise,
pusti da vrela krv se stisne i secanje na njega izbrise.
Da uspomena nestane poput vrele ljetnje kise.
A kad sve ischezne kada ga u tebi ne bude vise
Kad senke zadnje secanje prekriju,
kada nestane i zadnji san.
I tishina na dalekim horizontom zavlada,
ostani tiho I ti jer bez njega nemas razloga
ni ti zamarat se vise. Zaustavi se. Ne kucaj vise.

Stari Kesten..


Ukrao si mi snove za kojima jos lutam
mracnim ulicam ovoga grada,
odnio si ih sa sobom dok se kise lile...
Suzesu mi iz oka potekle poput buice podivljale reke ...
Pricao si da sam tvoja zvijezda sjajna
da sam ti vazduh koji dises...
Sanjali iste snove mastali o sreci, o nama.
Dugo sam, dugo gledala za vama
kako odmichete ruku u ruku...
i tu gde sam ja do juce bila,
sada ona bezbrizno spava..
A na kestenu starom jos uvjek urezano pise…
bila je jedna ljubav a sad je nema vise.

Lepota trenutka


Zatvorim oci , vidim te i osecam....
osecam tvoj pogld tvoj dah
osecam tvoje misli koje me zovu ka tebi.
Vidim te pred sobom kao siluetu
koja se lagano njise u ritmu muzike .
Zagrli me i oseti moju ljubav
ljubav koju godinama cuvam samo za ovaj trenutak...
Zagrli me pomiluj da osetim tvoj doir,
prichaj mi da proslost zaboravim...
da pocnnem ponovo da ztivim .
Podigni me..podigni visoko da zvezde taknem
podigni me najvislje sto mozes onako kako ti samo znas .
Sanjam li ...oci su jos uvjek zatvorene
a ja osecam jos uvjeh tvoioj dah,
tvoje misli kako me zovu
jos uvjek osecam lepotu trnutka ....
Trenutka u kome sam ja tvoja kraljica..

20.06.09

Maslacak u kosi


Jos uvek vidim sliku curice kako bezbrizno seta poljima cvjetnim.
U rukama klasje zita u crnoj kosi maslachak zuti .
Jos uvjek cujem smeh bezbrizni koji odzvanja jace od zubora Reke .
Dan za danom,godina za godinom...
prlazi zivoz ko rijeka neka ....
ostala su polja zelena i klasje se dalje njise ....
jos uvjek zuti maslachak cveta
ali curice nema vise.
Nestalo je pletenica i bezbriznog smeha,
od curice postade zena ciji je osmijeh zamijenila seta.
Zena koja zivotu prkosi zena koja na tebe ceka,
nada se svome princu na konju belom.
Ona koja godinama prkosi u dusi je ostala i bosonoga
devojcica sa polja zeleih s` maslackom u kosi .

Oziljak


I ovaj se dan polako gasi, kao poslednji zrachak nade
da ces zakucati na moja vrata kao nekad.
Poslednji sjaj sunca nestao je iza horizonta..
slusam zvuke trotoara korake koji nekuda zurne …
ali ni jedan ne stade kraj mojih vrata.
Noc se radja lagano, kao leptir tiho i nechujno ..
prva se svjetla pale...samo u mom srcu ostaje tama.
Zurnich koraka je sve manje nastaje tisina koja dusu slama,
tisina koja ubija ... a tebe nema.. jos uvek te chekam
u mraku sobice male oka uplakana u tamu noci zagledana...
Kao zadnja kap rose sa latica planinskih....
nestaje i nada da ces mi doci.
u dusi koja drhti bol se ugnjezdila i kao ranjena zvijer
polako umire nada ....
zelja za rukama tvojim
zelja za usnama koje sapucu....
svaka je rijec kao uspavanka...
nestaje i zadnje sjecanje
gasi se i zadnja lampa samo negde u mojoj dusi
ostace trag ozilka koji si mi ostavio za sjecanje ...

19.06.09

Zelja


Pozeleh nocas da sam ja ona ,
ona koju sada ljubis usnama vrelim .
pozeleh da sam ja ona sto ti kose mrsi ...
zellela bih da sam ja ta koja ti nedostaje ...
o kojoj ti mastas i nocima sanjas
Volela bih da sam ja ta sa kojom ces da se ponosis
Ciju ces blizinu da pozelis ....
Zelela bih da sam ja ta kojoj ces reci da je volis....

Osecam da Volim te .......


Gledam te kako se igras poput malog decaka
Dok ti povetarac mrsi kosu ....
Lice ti krasi osmeh srece dok mi ruke pruzas....
Ja osecam da Volim te.
I onda kad te dusa za boli ...
Kad iz oka suza zablista i srce zaplace ,zadrhti...
I sa rukom potajno suze brises....
I iz grudi jecaj se otme i pogled pomuti
Ja osecam da si moj zivot ja osecam da volim te.
i onda kad se zivot rusi ...
problemi ko brda lome nam ledja.....
I onda kada ti se na licu urezu duboke bore...
Stacu kraj tebe kao sto to radim sad....
I onda cu ti saputati volim te....
Volim vise nego ikad pre...
I kad nam se zivot bude blizio kraju ....
Kad nam ruke drhave budu....
Kad nam telo za odmorom cezne...
Volela bih da sam tu pored tebe ...
Da ti pogledom milujem lice
I kazem ti hvala za srecu sa osmeh na mpom licu...
Volela sam te volim te i volet cu te sve
Dok jos mogu da disem ....

17.06.09

Za jedinog Kneza u mojoj dusi ....



Jednom ces shvatiti da sam te volela drugacije od svih koje su te volele. Ko sto sam ja shvatila ovih dana da te volim, da te volim na nachin na koji jos nikog ne voleh. Ovo osecanje koje osecam je i meni nepoznato, nisam ni sanjala da u meni tako nesto postoji. Toplina koja mi obuzme dusu i siri se poput poplave mojim telom, toliko je jaka da imam osecaj kako se topim, nestajem. Zar u srcu koji oecam kao u ovim trenucima prosto da boli, izaziva mi uzdah iz grudi. Ceznja zelja postaje iz dana u dan sve veca. Pozelim ponekad da si tu da mogu da te zagrlim oko struka privucem se tebi i naslonim glavu na tvoje grudi, opustim se i zaboravim sve. Znam da bi se osecala ko dete zasticenom od svega sto se u ovom svetu desava. I sama pomisao na te trenutke ulivaju mi sigurnost, snagu da te jos vise volim da ti se jos vise predam. Pitam se kako su sve ove godine tako prosle i gde su se ta osecanja celo ovo vreme krila. Znam da ces mozda pomisliti da umisljam, doduse pomislila sam i ja sama na tu mogucnost. Ali sam ovih dana u tvojoj osutnosti shvatila istinu, a istina je da nije umisljeno. Da to postoji i zivi u meni. Ti , ti zivis u meni i da su sve moje misli upucene tebi, da bez tebe ni dan nema smisla. Ti nisi samo iluzija ti postojis i bas me to cini srecnom. Mada , mada moram priznati i plasi me plasi me jer mi je sve to nepoznato. Ali sam odlucila boriti se i istrajati.. boriti se da shvatis da je sve ovo nesto posebno nesto drugacije nego sto smo do sad upoznali. Da je sve cisto bez nekih preterivanja ulepsavanja, lazi. Borit cu se da shvatis jacinu moje ljubavi koju si ti probudio..

16.06.09

Put zalazeceg sunca


Jos uvijek mi pogled luta kroz magle sumornih jutra..
kao suncev zrak kroz oblake..
jos uvjek te trazim u sumraku tihom
u peni morskih talasa koji se o stene prelamaju .
cujem muziku koja iz daljine dopire do mog srca
znam da si tu, tu u mojim mislima u mom srcu.
Galebvi bijeli pucinom sivom kruze
u svakom kriku cujem tvoj zov
u svakom krilu tvoje ruke koje me u zagrljaj zovu
jos uvjek mi pogled luta..
jos uvijek te trazim i srce mi zbog tebe luta .
A volela sam tvoje oci..
Oci koje me jutrima na grijeh zvale,
ruke koje me dodirivale poput najmekse svile.
volela sam tvoje usne..usne koj toplotom zrace
Hm josuvek ih volim.
Jos uvjek osjecam isti zar...
Na trenutak plane u meni kao vatra u kaminu.
Ali znam da ces jednoga dana doci, i sumornog juta nestati.
Doc i i vatru koja tinja rasplamiti kao sto si nekada znao.
Skupa cemose vinuti u visine plave
poleteti putem zalazeceg sunca i u susret novom danu

Krivi smo mi....


Nije krivo more i talasi sto u bezdan polove
bez mene i tebe bez nas dvoje i.
Nijekriva ona ,krivi smo mi.
Stize nas proslost dolazi buducnost ...
krivi smo sto se ne upoznasmo ,
krivi smo sto je ne upoznasmo
krivi smo sto sada sjedimo tu sami
prekriveni sjetom nekom
i samocom ,ceznjom u ocima.
Nije kriva ona nije kriva proslost.
Bez rijeci kao usamljeni cvijet na laticama planinskim
gledamo u buducnost mastamo,sanjamo ...
i opet cemo mi biti krivi
opet ce buducnost biti proslost a mi stojimo na istom mjestu,
spogledom na uzburkalo more i kriviti druge...
Za dane koje smo mogli imati a nismo
za srecu koja nam se kroz prste promakla.
Pogledajmo istini u oci krivi smo mi a ne oni
ne proslost ne buducnost i sudbina
Da krivci smo mi

Oprosti....2


Opet danas srce mi zaplace
i niz lice proli se suza.
Ja zelim da te volim...
ja zelim da te ljubim .....
a ono uze mi te druga.
Oprosti sto te zavoljeh..
ko zora sto voli sunce
ko trava rosu,kao maj cvijet
oprosti sto te zavoleh I ako nisi moj
oprosti sto mi se svidja taj divlji osmijeh tvoj
sto jos uvjek mastam da ces biti moj
jos uvijek mi tijelo zadrhti
jos uvjek kad se sjetim tebe …
orpsti sto dopustih da se sjecanje vrati
I oko ponovo zaplace zbog tebe

15.06.09

Jos samo jednom ....


Ne prichaj nista pusti da tisina obavije nas.
Dozvoli da cujem svaki otkucaj srca tvog.....
Svaki uzdah sa usana tvojih..
Tisina je u trenutku najbolja za nas
Ne govoei mi nista pusti da ti srce moje
Sapuce zelje svoje...
A ono zeli samo jedno
Da me zavolis bar natren a posle idi …
Idi I budi ponovo njen.
Ne govori nista neka tisina pricha za nas
Jer ako odes sad neces nikada saznati
Kako je umirati...
Kako je zivjeti I zbog ljubavi umirati.
Dozvoli mojim usnama da ljube svaki dijelic
Koji je poslje nje ostao netaknut...
Pusti me dada te ljubim pa opet izgubim ...
jer ipak sam to samo ja to umijem najbolje.
Dopusti da ti jis jednom sapnem
Te rijeci koje ljubav znace...
Da jos samo jednom preko usana mojih preleti
Sjena sete i narusi tisinu koja nas okruzuje...
Dozvoli da ti jos jednom sapnem Volim te...
Da te jos jednom preklinjem i molim ...
Jos jednom kazem molim te
Pa onda idi ......Idi i budi srecan s´njom…

Oprosti


Oprosti sto ne mogu biti Barbyka tvojih snova,
prasnjava lutka sa starog orman,
jer ja sam zena cija je dusa prepuna osecanja...
tuge i boli nikada kraja....
na trenutak zasija sunce
lice ozari srecom osmijehom ...
oku vrati sjaj ... ionda nestane iza sivivih oblaka
oprosti sto nisam balerina koja ce se vrtjeti kako joj
orkestar sviraja,sto nisam tvoja marioneta....
ja sam zena....
ja sam samo zena koja zeli da bude shvacena ..
i prihvacena takva kakva je ..
i zena koja sanja da bude malo voljena...
oprosti ako pomislis da voleti znaci krevet guzvati ...
ne ne to se zove pozuda...
zelim biti voljena ne sto sam zena nego prijatelj
oprosti mi ove rijeci jer sam ipak samo zena ....

13.06.09

Mom Andjelu ,.....


Andjele , kads klopim oci i utonem u sadn
pridji mi i povedi me putevima srece....
daleko od ovog ovde daleko de cemo biti sami.
Pruzi ruku dotakni mi dusu zagrej srce moje
povedi me stazama snova ka mesecu sjajnom
sto ove noci obasja grad. Andjele kad sklopim oci.
Ne idi ostani tu kraj mene
povedi me stazama srece jer volim te.
I cuvaj, me cuvaj u svom srcu
Voli,voli me ko niko sto nije
i ako si u ovom trenutku tako daleko ja jos volim te ...
Andjele , kad sklopim oci i krenem stazama dugim
stazama koje nikud ne vode. ....
Pruzi mi ruku i podji samnom ...
i budi moj Andjeo_cuvar....

10.06.09

Nedostajes mi .....

Osluskujem kapi kise kako lupaju prozorskim staklom, u usima mi odzvanja kao neka nepisana melodija. Nezelim ustati hladno je i mokro ove junske kise neznaju prekinuti, dan za danom kako prolazisve ih je vise. I danas je sve sivo i tuzno bas kao i ja. Osecam prazninu u dusi, prazninu koja boli pece uzdah se ote iz grudi. A bilo je tako lepo ustati i znati da si ti tu iza tog paravana zvani net. Bilo je lepo znati da cekas me, nije mi bilo vazno koliko je sati dali je kisa ili sunce ustajala sam zamagljenog pogleda prilazila racunaru i cekala da vidim zeleno svetlo pored tvog avatara. Bio si moj Andjeo uvek tu kada te zatrebam. Pruzao mi ruku kad pokleknem urlikao kad pogresim. Osetih nadu koja me izvlacila iz ljusture u kojoj se zavukoh pocela sam opet da zivim i disem punim plucima. Nisam ni slutila da u meni postoje ta osecanja o kojima ti pisem i pisah. Cak su i oko mene primetili da se nesto samnom desava, kako rekose : vidi je opet se smeje opet joj oci svetle ko u tigrice. Secam se trenutaka jos dok te ne sretoh, retko sam imala osmeh na licu oci su bile mutne, zamisljene srce hladno. Rekose dasu mi reci poput ostrice pitali me gde su mi osecanja emocije. Prozvase me ledenom kraljicom... da ti moji prijatelji koji su nesto vise zeleli ali nisu uspeli. Zivela sam zivot sto morah ziveti....a sad ga zivim u nadi da cu te jednoga dana sresti. Znam da ima trenutaka kao sto je ovaj kad pozelim da nestanem da se izgubim. Ono jednostavno isparim i ja i sve sto meni pripada, da nestane svkaki trag da sam postojala. Da ove kisne kapi koje trenutno padaju isperu svaku cesticu mog postojanja. Dali bi se to isplatilo dali bi na ovome svetu bilo nesto drugacije. Mozda a mozda i ne. Kisa sve jace pada a u meni je zelja za tobom neopisivo velika, glad koju osecam nije za hranom. Gladna sam tebe zedna vrelih poljubaca koje dugo ne osetih, a mozda chak i nikada. Sve je to dosad bilo nekako ovlaz povrsinski. Dubina ovih osecanja sto sad imam iznenadjuje i mene plasi me , uliva strah u kosti. Strah, dali je to strah ili zelja toliko jaka da me razdire proganja nocima u kojia budna lezim i slusam tvoj glas koji mi u usima odzvanja. Osecam tvoje dodire tvoj uzdah kako me po vratu mazi osecam miris tvoje vlazne koze. Osecam zelju da se prepustim tim trenucima da odleprsam na krilima maste i spojim se a tvojom mastom koja me zove. Dali je to ljubav ili samo iluzija dugih noci. Jedno sam sigurna da volim te i da su mi dani prazni od kad te nema. Nedostaju mi tvoje nezne reci izjave osecanja izlivi emocija. Nedostaje mi ona prgavost koja za samo sekund izmeni raj u pakao nedostajes mi ti.


Sneguljica

Kome jos verovati......


Najednom progledah bistrog pogleda u tom sveu kojim se nadjoh u kojem svaki dodir znachi propast samo unistenje. U svetu de me svaki dodir tvoj moze razneti u hiljadu delova. Neobichne vizije stadose pored mene vidim ih kao tugu koja u susret mi ide na konjima vranim i korakom koji me sigurno vodi u noc okovanu samocom .... te dve vizije pogledah u oci mutne od mrznje i oblace mi haljine istkane crninom nitima samoce tuge bola razocarenja u tebe ..u Vas u sebe . Da mogu urlikala bih iz sveg glasa trzaila pomoc molila boga da mi oprosti .... meni, njima.al ne mogu nemam vise glasa...Zamrznuta osecanja emocije vera sve je postalo ponovo kamen.... I gledam vas iz dana u dan kako se provlachite ko furije zalavite iz duse u dusu ..... lazna vera ostaje za vama trag koji ce uskoro nestati... A ja ja postajem ledena kraljica koja jednom bi.... Bez vere u ljubav u srecu u ljude .... Vi se kockate srecom iskrenoscu poverenjem emocijama ..... prokockaste sve sto sam vam ponudila ... ostade samo prazna caura .... ogromna rupa poput vulkanskog kratera koji se ugasi pred naletom velikog pozara i bujice ..... najednom pogledah pogleda bistrog i videh dve furije koje ruse sve .... ja se povlacim u svoje carsto i gledam vas bedne vizije koje nudite ljubav laznu srecu vecitu ..... a samiste ogorceni svojim postojanjem i svojim osecanjima koji vape za posedovanjem nevinih dusa.... kome jos verovati u ovom svetu gresnika .... izdaica svojeg JA i svoje duse ..... nikom moj odgovor glasi nikom


 

09.06.09

Za onog sto mi je u srcu....


Pozelet cu da se ova noc nikad ne zavrsi. Ovo sto osecam nikad ne prestane i ne dodje kraj lepoti ovog trenutka, dok ljubim tvoje oci oci sanjalice oci koje me na greh zovu koje nude raj bez kraja . taj divlji sjaj u njima dize me visoko... strah me je da cu pasti strah trenutka kad svane...
i nestane ovaj trenutak sna
ljubim te usnama s ukusom divljih jagoda, gledam ochima sanjalice
volim te srcem lutalice, koja trazi spokoj i mir....

Koliko nas je nocas ......


Koliko nas je nocas ogrnuti samocom izmedju zidova belih, koliko nas je nocas nervoznih usmljenih besnih na zivot koji promice mimo nas, a nista se ne desava, samoca nas grize proganja.Nema barikada nema prolaza za nas i to je to ,a koliko nas je .... Ulica prepuna mladica i devojaka vriska buka svi nekud zure, a mi sta je sa nama gde smo mi u tom cudnom svetu gde tisina vlada, tu gde se senke poigravaju po zidu.Gde nam je sjaj iz oka nestao,ko ukrade osmek sa lica ... koliko nas je nocas izmedju zidova belih . Koliko nas je zagledano negde u daljinu ... Koliko nas cheka samo taj jedan poziv, nervozno osluskuje zvono telefona ... evo ga, ahhh nije to je kod komsije. Tiha je noc tiha tisina boli sve u nama urlice vapi za spasom za jednom dusom srodnom ... a pricjaju se samo lazi maske se namicu na lice nestajes u guzvi koju ne vidis samo osecas niko te ne dodiruje a ti se nerviras... koliko nas je nocas koliko cekamo da se ta raiska vrata otvore i sunce zagreje nasa premorena lica , iscrpljena samocom. Ko aveti setamo iz ugla u ugao ..a nista se ne desava ,melnholichne duse snekim cudnim zarom u srcu zeljom za toplotom drugog bica spustamo se lagano u postelju. Jos uvek prekriveni plastom sete i okovima samoce ... koliko nas je nocas utonulo tako u san koliko

Dozvoli mi da budem srecna


Cesto zadrhtim kad mi kroz misli proseta tvoj lik....
uhvati me neka neuzmerna sreca.....
izmesana sa notom ceznje.
Ceznje za tvojim blagim dodirima....
Mastam. M astak o susretu sa tobom....
dok nam se ruke spajaju uz sjaj mesecine
u ocima ti stotine zvezdica blista.
Svojim pogledom milujem ti usne koje me mame...
Zovu i nude svu slast koja mi treba da prezivim ovaj trenutak.
Volela bih da sam ti nocas stih na usnama.....
Oganj u rukama ceznja u ocima,......
Poput magle koja se dize moje misli krecu ka tebi
drhtaj me obuzme kada ti telo dotaknem..
Pridji mi blize daj da osetim te usne koje mi srecu nude
Dopusti da ti milujem kosu prstima sto drhe od ceznje
Dozvoli mi da budem vecito srcna u tvom zagrljaju
Pratilja tvojih snova sluga tvojih zelja
Pusti me da te volim....
Dozvoli mi da budem srecna

08.06.09

Kad bih znala


Kad bih znala sta me ceka, danas, sutra ... iscezla bi sva pitanja iz mojih misli. Nestalo bi sumnje kajanje nestalo bi proslosti.Ostalo bi secanje samo na trenutak kada ugledah tvoje oci. Kad bih samo znala sta me ceka ...Poslala bih ti osmek koji bi ti dirnuo dusi,rasirila bih ruke poput leptira i sletela bih na tvoje rame tu blizu tvojih usana ... ispunila bih te zeljom za dodirima ispunila bih te ljubavlju onom pravom velikom...kad bi samo znala sta ce sutra biti otvorila bih prozor udahnula svezinu ovog majskog jutra i pustila sve tvoje snove da udju saputajuci im koliko te volim,neka ti to prenesu u ovoj noci koja tek prestoji. Kad bi samo znao koliko te volim nestalo bi sjaja zvezdama...sijale bi samo u tvojim ocima. Mesec bi istkao svilenu stazu svojim nitima .... Kad bih samo znala sta me sutra ceka...Krenula bih tom stazom k tebi rasirenih ruku pozivajuci te na greh... Skinula bih ti krila Andjela i celu noc ljubila, postelju guzvala usnama bih ti stihove telom pisala... Kad bih samo znala ...