26.06.09

Andjele


Razmisljam kako cu podeliti sa tobom sve te divne trenutke ispunjene ljubavi,
trnutke u kojima je tesko naci pravu rec a napisati je takodje ne mogu,
imam osecaj da mi nedostaju slova mozda i hrabrosti, pa trazim izgovore.
Mastam kako cu ti reci koliko te volim u trenucima kada se svet bude prestao okretati.
Kada ti pogledam sjaj ociju i zaronim u dubine tih sumskih jezera.
Dugo sam trazila pravu osobu, osobu sa kojom bih podelila sve to,
osobu u kojoj cu probuditi nesto vise od sexualne pozude.
Stvarno predugo sam lutala pokusavajuci naci savrsenstvo
da bihna kraju sam shvatiola da ja moram biti ta prava osoba
a ne osoba koju trazim.
Dugo sam sedela u tisini sobe usamljena lutala stazama snova
trazila svog princa na belom konju,
a nisam ni svesna da postoji neko ko bi zeleo sve te trenutke samnom podeliti,
neko za koga sam prava neko za koga sam ceo svet.
Plakala sam danima,tugovala zbog nekih izgubljenih ljubavi...
sve dok nisam tebe srela i postala svesna da nisam ja nikakve ljubavi izgubila.
Da to nisu ni bile ljubavi ...
prave ljubavi te nikada nece rasplakati ostaviti poniziti i nikada te nece povrediti.
Srela sam tebe, i najedanput se ceo moj pogled na svet izmenio ,
promenilo se moje razmisljanje o svemu sto se oko mene desava ,
shvatila sam koliko mi je stalo do tvoje srece
Kada si ti srecan srecna sam i ja ...

1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

Od kad te citam uvjek spominjes Andjela nekog... voljela bih da ga jednom pronadjes... jako emotivno pises ... Nastavi tako dalje.