09.06.09

Koliko nas je nocas ......


Koliko nas je nocas ogrnuti samocom izmedju zidova belih, koliko nas je nocas nervoznih usmljenih besnih na zivot koji promice mimo nas, a nista se ne desava, samoca nas grize proganja.Nema barikada nema prolaza za nas i to je to ,a koliko nas je .... Ulica prepuna mladica i devojaka vriska buka svi nekud zure, a mi sta je sa nama gde smo mi u tom cudnom svetu gde tisina vlada, tu gde se senke poigravaju po zidu.Gde nam je sjaj iz oka nestao,ko ukrade osmek sa lica ... koliko nas je nocas izmedju zidova belih . Koliko nas je zagledano negde u daljinu ... Koliko nas cheka samo taj jedan poziv, nervozno osluskuje zvono telefona ... evo ga, ahhh nije to je kod komsije. Tiha je noc tiha tisina boli sve u nama urlice vapi za spasom za jednom dusom srodnom ... a pricjaju se samo lazi maske se namicu na lice nestajes u guzvi koju ne vidis samo osecas niko te ne dodiruje a ti se nerviras... koliko nas je nocas koliko cekamo da se ta raiska vrata otvore i sunce zagreje nasa premorena lica , iscrpljena samocom. Ko aveti setamo iz ugla u ugao ..a nista se ne desava ,melnholichne duse snekim cudnim zarom u srcu zeljom za toplotom drugog bica spustamo se lagano u postelju. Jos uvek prekriveni plastom sete i okovima samoce ... koliko nas je nocas utonulo tako u san koliko

Keine Kommentare: