08.07.09

Tebi....


Tvoje su rijeci poput svile njezne
Slusam kako sapuces topis mi led
Oko duse I znaj da jedino ti to mozes
Tvoje su oci poput duge, nikad ih vidjela nisam
A znam da me prate nocima dugim,
Usamljenim ulicama grada i
Zele srecnom da me vide
Nasi su snovi istkani od jesenjeg lisca
Njezno poput platna kojima duga sara
Najljepsi stih naseg zivota,
Dok mi lagano plovimo ka zivotnoj luci .
I svaki trenutak proveden stobom
Ostavlja pecat na mojoj dusi.
Tvoje su rijeci popt svile.
A ipak jake jace odsudbine, jace od
Straha u meni, dizeu me visoko ka nebu.
Hodam nebeskim poljima….
Pricham sa zvijezdama. pjevam sa andjelima.
Osjecam te kao da si tu poredmene
A vidjela te nikada nisam
Slusam kako me mislima zoves..
A cula te nikada nisam
Osjecam ....
Osjecam ponovo svoju dusu, ispunjenu
Toplinom, zarom, cheznjom.
Osjecam mada znam d te nikada sresti necu
Znam da ces ostati jos jedna epizoda...
Dacu ostati jos jedno secanje
U tvom zivotu...U mom zivotu.
Ovo je realnost u kojoj zivimo
Svijet bez duse srca i snova…
Rijeka zivota teche dalje
Ostace sjecanje na tebe na mene
Na nas i nasu luku zivotnih snova
Kao pecat sudbine iz proslih dana
I kraj zivotnog romana
Pisan na najtanjoj svili istkanom
Jesenjim liscem ukrasen duginim bojama

Keine Kommentare: