30.07.09

Nevidljiva krila Andjela


Tesko je veceras gledati u tu praznu crninu...
Samo po neki znak zatreperi ali to nije taj pravi....
Jedino me jos uzdah u grlu podseti da sam ziva....
Naisao si onako iznenada, neocekivano kroz moj zivot
I ostavio trag za sobom trag u vremenu....
Trag kojim trebam krenuti da bih stigla do tvojih odaja
Jos me nocas andjeli podsecaju kako se leti krilima
Koja postoje a nisu vidljiva ....
A ja neznam kuda bih sad kreula neodlucna stojim....
Trebam samo korak napraviti i poput ptice
Vinuti ka srebrnim nitima tvojih misli ....
A ja i dalje stojim ko slepac koji trazi izgubljenu sudbinu....
Zatrpana do kolena u pesku snova...
Prekrivena prasinom proslih vrenena....
Osecam povetarac koji mi miluje ramena .....
Ozivljava snove u kojima si me ljubio...
Usnama vatre palio mojim telom oluje izazivao.....
Tesko je zaboraviti trenutke mada su vetrovi
Vec odavno kisnim kapima isprali poslednji
Trag dogorele vatre i sivog pepela....
I na tom mestu proklijale nove nade
Na kojima tvoje ime izvezeno svilenim koncem
Blista u ovoj noci kao u svim proslim mesecima ...
Zove me zove da se ispravim i krenem .....
Vetrovi sapucu kroz kroscnje oblznjih lipa ...
Tvoje ime dozivam sapat mi u grlu zastaje ...
Tesko je veceras biti sama
dok se mesec vere svojim lestvicama...
i budi ceznju u mojim venama....
nocas ti dolazim u sniove nosena tvojim mislima...
nocas cu biti nevaljala Djavolica s nevidljivim krilima Andjela


Keine Kommentare: