09.01.11

Ironija

Prolazi jos jedan dana,  dan sasvim obican,
 kao i svaki drugi ispunjen ironiom zivota.
Sve se ponavlja uvek isti pocetak ,
 uvek  isti kraj…
Prosla sam ulicom kojom smo nekada  setali
 cak je i ona obicna  kao i moj zivot,
 kao i sve ovo sto me okruzuje,
a tada mi se pricinilo  da je posebna
da je sve posebno,
 da sve ima poseban sjaj,
da nam zvezde obasjavaju put a ne ulicna svetla.
Moje se usne smeju.
 i taj osmeh je pun ironije,
smejem se sebi i svojoj sudbini,
 putu kojeg izabrah, put prazan kao moja dusa
umiru emocije  ostaje pustos  ostaju senke proslih dana.
I ja sam samo jos jedna senka, prazna  i necujna
 kao duh kao avet nad kojim se tuga  nadvila.
Strah me je.
Osecam kako se  led I vatra sire mojim venama … 

@Sneguljica



Keine Kommentare: