22.12.10

Nedostajes mi

Igrala se svojim mislima gledajuci kroz prozor zavejane vrhove obliznjih planina. Blagi osmeh na licu odavalo je neku beskrajnu neznost i tajanstvenost kojom je u tom trenutku zracila. Sve te divne trnutke zahvaljuje njemu, coveku koji je u svakom pogledu izmenio njen zivot. Bukvalno receno promenilo se sve iz korena. Pred ocima joj se redjaju slike , srela ga je u tisini svoje sobe a ipak na drugom kraju sveta. Pogledom je gutala svaku njegovu ispisanu rec ,svaki ispisani komentar. Zamisljala je da stoji ispred nje i da ga gleda u oci dok joj on sapatom prica naj lepse ispisane stihove. Price iz zivota, izmisljene, istinite, smesne i tuzne. A ona se smeskala bas kao u ovom trenutku. Postoje mesta gde ljubav pocinje. Jednostavno se rodi iz nista i traje sakrivena u srcu, Zasticena od svih spoljasnjih pogleda i nemira. A njena ljubav je pocela bas ovde na ovom mestu zvanom NET. Zapocela je neprimetno da se siri telom obuzima sva njena cula, pusti korene kroz njeno srce dodje do duse i tu se usidri kao brod u luci. Nije verovala da takva osecanja postoje da se iz jednog lepo zapocetog prijateljstva rodi osecaj koji se oseca poput celika. Ponekad se uplasi tog osecanja, uplasi jacine emocija koje joj preplave cula i tgnuvsi se iz svojih snova pokusava dotaknuti neku drugu povrsinu koja joj se u trenutku cini sigurnijom.   
  
Sa obliznjih krovova lagano se topi sneg i kapi koje dodju do poda rasprsnu se u stotine delica, jos sitnije kapi koje se gube na hrapavoj povrsini crnog asfalta. To je podseca na prosle dane, na rusevine kroz koje je morala probijati se na suze koje su lile i nestajale u vremenu ostavljajuci je samu u svom bolu. Svaka je ljubav posebna na neki nacin jedinstvena, ali je i sama svesna da ovo, ovo sto u ovom trenutku oseca jednostavno neponovljivo. A sta ce biti tada, nekada kada se i ona bude pocela topiti poput ovog snega? Ne nesme misliti o tim trenucima. Lutala je skitala nocima i danima trazila ljubav poput ove,svoju ljubav svog princa koji ce uspeti osloboditi joj srce zagrejati dusu. Takva ljubav ne moze samo tako nestati.   
  
Okrece glavu u stranu i usmerava pogled u drugom pravcu da joj niko ne primeti suze, zar ne oseca koliko joj nedostaje? Da nesdostaje joj.   
                                                                       @ Sneguljica 23.01.2010

21.12.10

Senka noci tamne

Ti si moj zracak nade u svim snovima,  
  glavni lik u zadnjoj seiji zivota     
koji se lagano gasi. 
Tvoj poljubac ozivece zaboravljene trenutke  
  propustene prilike koje cekaju   
  i ja sa njima tu negde u vremnu   
  u prostoru na tvoju ljubav  
  tvoje dodire i ruke sto usnih nocas.   
  Znas li da svaka tvoja rec mi sunca   
  sjaj donosi, maglovita jutra nestaju...  
  ostaje samo ljubav koju u srcu nosim.  
  Ljubav , dok pruzas mi ruke   
  iz kojih se zvezdano nebo ogleda   
  tvoj glas odzvanja u tisini mojih nemira  
  ja sam tvoja sada ko i juce i zauvek.  
  Tvoja senka tamnih noci,  
  koja te kroz snove prati.









15.12.10

Ukus ceznje

Opet sam nocas sanjala  da ulazim na velika vrata.  
Ogromna vrata iza kojih  je sva carolija sveta skupljena,  
i koracam tiho poput leptira bez straha bez predrasuda.  
Nestalo je svo sivilo ovog suludog zivota ,  
a ispred mojih se ociju siri spektar boja duge.  
Spektar boja neke druge dimenzije ..  
Venama pojuri mi uzavrela krv gledajuci te oci   
Koje mi dolaze u susret. Gledajuci te usne kako se smese .  
Zovu me zovu sebi , sapucu moje ime  ali nekako  
Cudno to zvuci  dok se spektar boja talasa   
Poput uzburkanog mora. Oh ! gospode kako je to lepo.  
Kako je lepo  opet  osetiti  da se pupoljci rascvetavaju u dusi.  
Al negde duboko u posvesti znam da je to san ,  
I da se sledeceg trenutka mogu probuditi  
Umotana u tamu noci, sama sa ukusom ceznje na usnama.

Sneguljica





12.12.10

Daleki Grad

Pobegla sam nocas od suludih snova
da bih tebe trazila u nekom meni
dalekom gradu, nepoznatih ulica,
treptucih lampiona. Ulicama koje
su upijale tvoje tragove svih ovih
godina dok sam ja cekala na ivici beskraja.
Pobegla sam nocas iz zagljaja sna
i trazila te na mestima gde si me drzao za ruku
nezno ljubio, moje ime saputao,
vatu u mojim venama palio.
Pobegla sam nocas od stvarnosti surove
i predala se secanju i tvojim rukama
koje su budile zelju u meni, trenucima
kada je moje telo plesalo u tvom zagrljaju
a uzdasi rusili tisinu noci …
Pobegla sam nocas od sebe
i ovog suludog grada da bih jos jednom
u noci bez snova bila voljena
Da nih jos jednom bila zena...

Sneguljica

09.12.10

Tvoje prolece

Naidju dani i trenuci u kojima osecanja traze dokaze, ljubav cezne za jedno volim te za jedan dodir ruke za jedan nezni poljubac. Postoje trenuci kada nam dusu preplave sva stradanja proslih vremena i pokrenu bujicu reci i strahova, suvisnih ali ipak opravdanih misli. Postoje dogadjaji i reci koje su ostale zauvek u nama i koji zatrpavaju staze buducih dana, dane u kojia cemo koracati zato sto moramo ne osvrcuci se na potrebe duse. Naidje i vreme kada se otkriju tajne zamotane u velu izmaglica ,neostvarenih snova i zelja. Onda se upitamo sta smo sve mogli a ipak nismo. Prolaze dani , meseci redjaju se godisnja doba… na srecu postoje i jeseni u nasim zivotima, nekome rana nekom kasna jesen, koja nam donese ljubavne boje, jace nego one sto smo do sada ikad upoznali. Te boje ljubavi koje se sire nasim zrelim venama zarone duboko u nasu dusu i donesu nam prolece. Neslucena ceznja zelja za dodirima povuce nam dusu u svoje dubine i opet sve cveta , isto kao nekad. Samo treba verovat, ne ciniti iste greske odbaciti sve predrasude o bolu o ranjivosti, jos jedno prolece nam se vise nece vratiti. Onaj poznati pescani sat u nama okrenuli smo jos jednom , poceo je odbrojavati dane i sate. Zato zatvori oci pruzi mi ruke… uzmi sve dokaze moje ljubavi i stavi ich na svoje usne zatvori u svojoj dusi. I bicu za uvek tvoje prolece. 

Sneguljica  9.12.2009