30.04.09

Iskrenost .... Istina?

click to comment
Muci me jedno pitanje vec danimana koje ne mogu naci odgovor. U sustini jedno sasvim jednostavno pitanje sa toliko razlicitih odgovora. Dali je tako tesko biti iskren...dali ta Iskrenost boli? Ili se plasimo reci istinu bas iz tog razloga sto smo iskreni .... Zasto se bojimo cinjenice da pokazemo iskrenost? Da budemo iskreni jedni prema drugima? Sta bi bilo da smo svi iskreni? Dali bi u tom slucaju nestalo zavisti ljubomore, dali bi nestale nesuglasice medju nama? Hmm... Dali se plasimo reci istinu i biti iskreni iz razloga d nas nebi povredili.
Ja sam lichno iskusila da sa istinom i iskrenoscu vise puta povredila i oterala osobe od sebe do kojih mi je puno stalo. Mnogi me kazimo mrze bas zbog te osobine, jer neznam precutati istinu ma koliko ona bolna bila. Vise puta pozelim biti neko drugi (primera radi kao sinoc) sakriti istinu, ne biti iskren ..... I danas kao i sinoc me savest pece zbog toga. Jer ipak to nisam ja. To je bila trnutna zelja... biti neko drugi uklopiti se u sredinu u kojoj osecas da ne pripadas. Ne ja to ne mogu i ne zelim.... zelim biti prihvacena onakva kakva jesam. Sa svim ovim osecanjima koje gajim u sebi i o kojima iskreno pisem ...pricham. Sa osecanima za koje se necu postideti i crveniti.
Hmmm sad sam zbunjena.... vise neznam gde sam posla i sta sam htela reci.
click to comment

Ti si tu ispod koze....


Sedela sam kao i obicno,zamotana na svom krevetu,
zagledana negde u daljini, lutala stazama svoje proslosti....
putem svojih misli koje me sve cesce tebi vode.
Nisam ni bila svesna trenutka kada si mi srce otkljucao..
tiho se u njemu sakrio i korene pustio.
Siris se mojim bicem poput magle majskog jutra,
izazivas drhtavicu od koje mi se telo zatrese....
usne nasmeju a iz oka iskre svetlucaju... .
Ceznja koju osecam je svakim daniom jaca....
Srecna sam ko nikad do sada, srecna jer znam da si tu.....
i ako tako daleko ,ali osecam te tu ispod koze ....
u srcu koje zadrhti od zara ne od hladnoce.
Lagano se oci sklope ....krecem stazama snova ,
a ti ... ti jos uvek si tu ko senka koja me prati, iz stvarnosti u san ...
iz sna put novih svitanja put novih zora.
Svaki je trenutak ispinjen stobom ...
budim se sa osmehom na licu , on je tu ...
Andjelo koji se tojim imenom zove...

29.04.09

Strast


Nije potrebno biti pesnik da bi se stih rodio.
Oni dolaze sami jer Život je jedan stih,
svako jutro majski cvet, svaki dan zagonetka života.
Mogu napisati želela sam biti voljena ...
osetiti strast koja će me poneti
na svojim krilima ka nebeskom bespuću ...
mogu napisati želela sam utonuti u tvoj zagrljaj
osetiti jačinu tvoje muškosti, miris tvoje vlažne i vrele koze
mogu napisati ...a ali necu .
Neću jer prošla je noć ostavila tragove na mom telu na mojoj dusi.
prekrivena crnim velom dugo je čekala trenutak izlazeceg sunca poneo si me strašću dubinama mora,nebeskim pučinama
plovili laticama cveća zvezdanim putem..
ostao je trag na mom licu ne prespavane noci
slušajući tvoj šapat lagan kao povjetarac u lenjoj noci
pade i poslednji veo sa moje duše i vrela mi krv
kroz vene poteče ,vrelina koja budi strast
i zadnji trag tuge stida i neodlučnost nasade
ostala je samo zelja da budem voljena
osjetim dodir tvojih vrelih usana I postanem ta
sto do sada nisam bila…
žena koja drhti koja voli ..žena koja je voljena .


Samo jedan san


Sanjam ,sanjam tvoje usne....
koje se poput leptira lagano setaju mojim tijelom.
Lagano poput ljetnjeg povetarca osjevam tvoj dah na mom vratu
osjecam te tu kraj sebe...
dok me polako poput andjela dizes u visine
poneta strascu koju mi tvoji dodir pokloni
sanjam po ko zna koji put da si tu...
osjecam tvoje ruke prste osecam miris tvoje koze
talasi buica prijeti da preplavi moja osjecanja
da se rascvjetaju poput lala na majskom suncu
uzivam u tim divnim trnucima kaoda ce zadni biti
uzivam ponijet zanosom i srecom uzvam jer si tu
gledam te ocima mutnim od zelje
ocima koje govore vise od rijeci
ocima koje ti nude
i tijelo koje gori ponjeto zeljom
tijelo to tijelo sto je do skora bolo mrtvo
ledeno ko santa leda
gori zarom kojisi ti zapalio u njemu
zarom koji prijeti da se rasplamtu u ogroman plamen
plamen strasti
plamen kojiji uzima i daje.........




Ucini me srecnom.........

zagrli me pomiluj po kpsi...
dopusti da osjetim toplinu tvoga srca
da cujem kako dises
privuci me na tvoje grudi...
da zaboravim na proslost, na tugu na bol
dopusti mi da zaronim u tvoje oci boje meda
da ti pruzim sto jos nikom nisam
kazes volis kad se smijem, da ne budem tuzna
ucini me sretnom....
pokloni mi trenutak vecnosti ..
postani dio moje buducnosti ...
ostvareni san....
magla u sumraku koja se dize
zracak svetlosti na dalekom horizontu
i smijesak nece nikada nestati,
sa mojih usana....
srce koje te jos uvijek ceka nocima.
kucat ce samo tebi nailjepsu sinfoniju ljubavi..
ucini me srecnom i pomiluj po kosi .



Bez naslova



Pozeleh nocas da si tu, u mojiim snovima kao sto te ima u mojim mislima u mojim ocima u mome srcu.
Behu to trenuci bola,trenuci u kojima dusa krvari a telo se ledi.... trenuci gde razum napusta svoje mesto i predaje se pred naletom osecanja.. povlaci pred buicom suza.... samo jos ti postojis....... Ti...Ja....I ova razarajuca Bol...
Boze smiluj se.... pred molitvama jedne smrtnice... udahni joj nadu i snagu da ne poklekne .... pomozi dusi koja pati.....

Umirem


Duge su te noci duge ko godina, ko vecnost
koja promice pored mene....
Trenuci nade nizu se ko talasi mora....
koji dolaze i odlaze nestaju negde
spajajuci se sa kopnpm.
A zelja za tobom ne prolazi ne nestaje....
bol samo bol se u mojoj dusi gnjezdi...
poput snega na planinskim laticama.
Bol koja pece i razara dusu,lomi me
lomi poput orkana,dusa umire umiru snovi
i ja umirem sa njima ...

28.04.09

Volela bih ......

Volela bih se jednog jutra probuditi na nekom drugom mjestu,
U nekom drugom vremenu, u jednoj meloj kucici negde izmedju palmi.
Nekom malom ostrvu gdije galebovi polecu u susret jutarnjem suncu. Gdije talasi mora odjekuju spajajuci se sa ivicom kopna.
Voljela bih se negdije probuditi gdje ce mi nozdrve golicati miris pokosene trave i cvjetnih livada, negdije visoko na padinama nekog brezuljka s pogledom na grebenove i orlove koji se gnjezde.
Daleko od ove buke od ove zurbe daleko od onog sto sam navikla.
I daleko sto dalje od ovih ljudi, praznih obecanja i zlih dusa koje poput aveti lebde nad nama.
Pa nekasam sama i usamljena tuzna. Ali sto dalje daleko od prijatelja koji ti pomoc nude a nazdravljaju i vesele se svakom tvom neuspijehu.
Voljela bih se jednog trenutka probuditi i shvatiti da je sve to bio san, sva ta lazna dostojanstva.... i ja se budim okruzena andjelima u raju predivnih i iskrenih osjecanja. Volela bih... volela bih se opet naci u rukama koje su me nekad ljuljuskale... osjetiti toplinu i ljibav koja se ne mora rijecima reci koja se osjeca i zraci iz svakog djelica tjela voljela bih vratiti vrijeme i zaustaviti ga tu gdije sam bila srecna.




Ti si tu



Osjecam dodir tvojih misli kako me lagano dodiruju,
kako mi daju snage i hrabre za dalje.
Kroz tijelo mi prolazi buica osjecanja..
osjecanja koje sam do sad potiskivala ....
jacinom podivljalog planinskog potoka...
nose sve pred sobom.
Pokusavam sve zaustaviti odbraniti se od tog nepoznatog.
pokusavam uz pomoc proslosti
ispuniti svoje srce ponovo kockom leda...
zabop
raviti sve i pocheti iz pochetka..
zavuci se u najmrachniji kutak
dje sunce ne dopire ... gde se mjesec ne vidi
gde ptice ne cvrkucu i cvijece ne cvijeta.
pobeci negdije ...al kuda? al kako ??
ti si tu i ako te ne vidim osjecam te da si tu
i dajs mi snage da se borim protiv sebe
osjecam jacinu tcojih misli ...
strah se zavlaci lagano kao hladnocu u kosti...

Bez naslova


Neznam kuda poci u ovoj noci,
i dali za milost da molim ..
svuda oko men je
tisina koju dusu razara,
neznam kome poci...
gdije utjehu naci.
Ukrala bih krila andjelu da mogu tebi doci .
al ih ne vidim i ne osjecam..
Tuga me slama ... noci su hladne ... duge
za oprostaj da molim..
ali koga? Za oprostaj a dje sam pogrijesila...
Mozda i nisam kriva . Mozda si ti od kamena
mozda te i nema ...ne postois,
mozda si ti plod moje maste ,
koja se poigra samnom.
reci mi kuda poci gdije utjehu naci.
u ovoj hladnoj i dugoj noc.


 

Dali znas .....

Dali osecas lepotu osecanja ? Plamen koji si upalio svojom pojavom? Lepotu snova koje si oziveo tvojim recima, tvojom voljom za neznoscu optimizam koji si mi ulio. Pozuri i dodji u moje snove u carstvo slika u moje misli .... u basti koji se ljubav zove. Poklanjam ti sve svoje misli naj lepse naj neznije pred cijom iskrenoscu i lepotom i ruza izgubi sjaj . Poklanjam ti naj lepsi cvet koji u mojoj dusi samo cveta ... cvet ljubavi srece.... cvet koji samo za tebe chuvam ..... saljem ti svoje srce sa zracima sunca uzmi ga nedaj mu da padne .... Hval ti za srecu za trenutke svetlosti kojemi darujes bez uslovno , nesebichno. Hvala za svaki dan koji mi snagu daje da uzgajam taj predivni cvet u nasoj basti, iz koje se duga uzdize od najlepsih boja. Poletimo ka suncu i nebu plavom ... prosetajmo zvezdanom stazom ..... zaboravimo proslost i tugu ... za ljubav je potrebno dvoje , a mi smo tu .... budimo deo te srece ... ispunjenje zelja i sna .


Nema te ...


Trazim te u krosjnama procvetalih tresnja,....trazim te u zvezdama ....u pesmama koje ti pisem .....u uzburkanim morima ....Trazim te u nocima koje se nizu ko biseri na ogrlici ... a tebe nema... Al ja sam tu i chekam, chekam trenutak kada ti bude svega dosta ,mozda se onda setis jedne Sneguljice ...... Prichaj mi samo mi ne pominji proslost ... pusti je da spava dubokim snom .....Strah me je ,strah ovog osecanja sto osecam , ova neznost koja ne nestaje svo ovo vreme .... plasi me osecaj da neces doci .... a znam da si tu osjecam te....a sati prolaze, minuti duzi od vecnosti ,kako da sklopim oci kako da odem .... cekam da ti kazem tajnu koju nosim u sebi ...Sa svakim svitanjem misli me tebi vode .... iako te nisam nikad srela,ti si nesto jedinstveno sto sam dozivela ,nesto posebno . Sa tobom sam ponovo udahnula zivot , ti si mi dao snage i onda kad sam pomislila izlaska vise nema ... ti si mi pokazao put u nove snove ..... i zato trazim te u kisnim jutrima , sumornim danima u drugim ocima .... al nema te ...




Put do raja

Put do raja
Moj zivot je prica za sebe ,
pricha u kojoj se sve ponavlja
Moj zivot je kao pjesma koja nema kraja...
Kao ostrvo bez palmi i mora...
kao vatra bez zara
I daleko daleko od raja.
A tvoja ljubav...
hmm tvoja je ljubav kao rijeka
Koji iz raja potece ..
I pruza se dolinama zelenim
Livadama prostranim
rijeka koji povezuje raj I pakao
Budi moj andjeo budi vodic mojih snova
izvedi me iz ovog pakla
Daj mi smijer do raja da okusim te usne od meda
Da osjetim toplinu sunca dasak vijetra
I tvoje ruke oko moga struka…
Povedi me u susret zori
daj mi snagu vucice
ljepotu zalazeceg sunca
srce andjela jer samo sa tobom I uz tebe
moj ce pakao postati raj moja ce pricha
dobiti novi sjaj.
@Sneguljica




Ti si moj grijeh

Ti si moj grijeh

Ne mogu nemogu da ne mislim na trenutke provedene stobom
Nemogu da zaboravim i glumim da nema nista
Da nisam pozelela mozda i vise nego sto si ti pozelio
Da nisam pozelela da budem za trenutak u tvom zagrljau
I osjetim cvrstinu tvog tijela miris tvoje koz
Neznam hoces li ikada shvatiti kako mi je u trenucima kad zamislim tvoje
Ochi kako me gledaju , kako me zovu da ti pridjem
I dodirnem po grudima . te oci koj me gledaju pune zara
Zovu me na grijeh zovu me pozivaju bez ijedne rijeci
Ulivaju snagu da ucinim kork da ti se priblizim mada znam da
Nebi smo smijeli i nebi trebali jer ipak ti imas nju ja imam njega
Al ipak mi tvoje rijeci jos satima odzvanjaju u usima
Zoves me zoves na grijeh budis zelju u meni zelu koju
Nemogu da potisnem osjecam da gubim ovu bitku
Bitku koju sama protiv sebe vodim
Previse osjecam tvoju blizinu i ako te ne vidim znam da si tu
Znam da me gledas ocima kojim machka gleda svoj plen
Znam da nebih smijela ali ne mogu da odem
ne mogu da ti okrenem ledja i kazem zbogom
nemogu necu i ne zelim kraj srecna am bas ovko stobom.

@ Sneguljica


Pricha

Setala je obalom reke zagledana u talase koji su nekuda zurno odmicali. Po koji put bi podigla pogled osecajuci da je neko posmatra , neko od usamljenih setac kao ona sama. Pognute glave koracala je pokusavajuci da sredisvoje misli. Da se sabere od soka predhodnih dana. Cela njena proslost joj se najedanput vratila u secanje ,ceo zivot. Pred ocima su se redjale slike kao u nekom filmu , slike devojcice sa pletenicama razdragane djece iz komsiluka , devojke prve ljubavi prvog poljupca prvog sastanka. Sve je to nekad izgledalo tako charobno. Mislila je da ce vecito tako biti, da ce taj osecaj u srcu vecito potrajati. Onda prvo razocharenje ,prva izgubljena ljubav. Bili su to dani patnje suza bjezanja od drugih.
Prisla je jednoj drvenoj klupi i sela. Dalje zagledana u daljinu fizichki je bila tu ali u mislima daleko jako daleko. Ponovo se prisjetila svih gubitaka u zivotu svih poraza i svega sto je ostavilo traga na nju na njena osecanja. Cesto se tokom ovih godina pitala u cemu je pogrijesila zasto bas nju proganja ta sudbina. Nije imala odgovora, nikada nije dobila odgovor na sva ta pitanja. Sve je to bilo proslo rane su zarascivale ali oziljci su jos uvek tu, cekaju samo priliku da pochnu ponovo da krvare da zabole. Kako posle svega opet povratiti poverenje u ljude. Kazu neiskrenost, gluma, lazne maske i lazi brzo se otkriju. Prema nikom nije bila tako iskrena i otvorena kao prema njemu, rodilo se veliko postovanje ,dozvolila je da u kratko vreme to postovanje preraste u nesto vise . Osecala ga je u svakom trenutku , osecala je kada je neraspolozen kada je veseo kada je u mislima odsutan madaje bio tu i pisao, osecala ga je svakom celijom svoga tela, celim svojim bicem . Suze su joj potekle iz oka nije ih ni osetila bila je zamisljena odsutna imala je osecaj da se ceo svet srusio da je potpuno sama. Necija ruka je povratila u stvarnost podigla je pogled tek onda je osetila suze po licu. Kraj nje je stajala neka starica drzala za rame i upitala tihim dlasom gehtes ihnen gut posto nnije bilo odgovora starica je upitala soll ich rettung anrufen . Zena se ljubazno zahvalila starici, lagano ustala i nastavila dalje. .... dalje u nadi da ce taj neko uvideti gde je greska da ce joj oprostiti i makar ko prijatelj za nju tu biti ..

Vizija proletnje noci

Samo za trenutah pomislih da to nije san.... da si tu pored mene... prekriven mojim poljupcima mojim rukama ...prekriven mojim telom . samo na trenutak osetih slast tvojih usana i dodir tvojih prstiju koji me poput leptira nezno dodiruju ...maze .... kako je ovaj san realan, kako... dali je zelja toliko jaka da nam se misli susrecu negde na horizontu i spajaju se poput dva oblaka uz grmljavinu i jeku ..... samo za trenutak pomislih da to nije san... da je realno stvarno da si tu raschupane kose na mom jastuku...palis vatru u mom tijelu poput oluje ljetnjih noci ... ohh kako zelim u ovom trenutku da naslonim glavu na tvoje grudi i osjetim miris tvog tijela , tela kojie putem moje maste lezi tu kraj mene na dohvat ruke.... nesem pogledati ...otvoriti oci . Jos lezim budna tu na poguzvanoj postelji obavijena hladnom svilom ........svilom koja me je do malocas dodirivala,zarila moju kozu poput tvojih ruku ..... bese to samo jedna vizija ovih divnih prolecnjih noci ....moj andjele, samo jedan kratki san ....

 @ Sneguljica

Ne dostajes mi

Ne dostajes mi


Prosetaj tisinom noci ,prelomi je i dodji mi u san .
Vrati mom srcu iskru nade ....
Vrati mom oku izgubljeni sjaj ...
Tvoj pogled je poput sunca na istoku u svitanuju zore rane...
dodji i prichaj mi najljepse snove svoje...
zelje skrivene, male tajne ....
O.. kako mi nedostaju male lazi tvoje .
Nedostajes mi ipak moram priznati...
Dodji i vrati mi snove ....
vrati mi mi srcu plamen koji je davno prestao da gori...
Dodji zagrli me i vrati mi snove ...
Sanjaj mo zajedno noci ove...
Isti san ........
@Sneguljica


Ti......

Praznina u dusi ceznja za ispunjenjem......
tvojim pogledom, za tvojim dodirom.
Ceznja za necim posebnim koje mi samo ti mozes pruziti,
jer si drugaciji od drugih.....
Drugaciji od drugacijih,
zato si i nasao mesto u mojoj dusi, u mojim mislima.
Ti si nesto posebno , Ti nisi trenutak vechnosti ...
Ti si vecnost koja nikad ne prolazi....
san koji ne prestaje.
Ti si dusa moje duse ....

@Sneguljica



Pismo Andjelu

Pismo Andjelu

Andjele moj . Nema trenutka da ne pomislim na tebe da ti ime ne spomenem. Nema noci u kojoj te ne dotaknem svojim snovima i jutra u kojem se probudim a da ti nisi vec tu,u mojoj glavi . Ni daljina ni kilometri nemogu tu izmeniti nista , a kazu daleko od ociju daleko od srca ,ja to negiram. Pozelim nekada da to bude istina, mozda bi onda manje bolelo mozda bi lakse provodila ove trenutke chekanja i nadanja da ces se pojaviti. Ali ko zna kao i sve drugo u ovom zivotiu ima jedno zasto i ima jedno zato. Mozda je ovo bas tako moralo da bude, da ti dozvolim da mi se uvuces pod kozu ugnjezdis u srce. Neznam primetila sam promenu na sebi , iz oka mi izbija neki sjaj ko da su se zvezde ugnjezdile u mojoj zenici, znam da si ti zasluzan tome. Tvoje neizmerno prijateljstvo koje mi daje motivaciju i volju za novi pochetak za borbu .... lepo je imati takvog prijatelja .....mada su razocarenja bila cesta i velika ... izigrani od navodno dobrih prijatelja ....ali znam i osecam , ti si nesto drugo.. ti si neko kojeg mogu samo postovati ceniti i voleti. Jer ti si ti, jena lutalica koja je zalutala u moju dusu u moje srce i moje misli. Jer ti si taj sto nosi lepotu zivota, zov divljine jacinu tigra i srce od svile. Ti si moj Andjeo nebesa sivih ... uz tebe je i bol lepa kraj tebe su i suze slatke....sa tobom je raj na zemlji. Zato ti mogu samo reci jedno veliko hvala.

Sneguljica 27.04.2009

Text Pismo Andjelu , čiji je autor Sneguljica je licencirano pod uslovima licence Creative Commons Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Unported License.