Ulice

Osecam kako se prikrada,
kako se blizi necujno poput magle,
necujna poput pustosi dusom mi hara
misli obuzima zamara ...
Proslost je u meni ozivela,
krik secanja tisinu prelama …
po ko zna koji put na mom uzglavlju
Dolece ptica crna tugom prcena,
oduzima snove odnosi osmeh slica
Ostaje samo trag nekada vrelih suza
Na dlanu trag davno okopnelog snega
Dok ja sama sa strepnjom u dusi
Cekam svitanja cekam toplinu zagrljaja
Kao pahulja topi se i zadnja nada
Ulica postade mi majka , sestra , brat I otac.
Ulica postadoh ja sama.