03.05.09

Andjele....

click to comment
Dozvoli mi da budem danas sama ... sama u svom carstvu snova. To ne znaci da cu biti usamljena, moj Andjeo je tu... u mojim mislima u mom srcu u mojim snovia. Zelim biti sama jer me sve ovo pocelo nervirati , sva ova guzva svakodnevice. U trenutku pomislih da nisam sva svoja i da mi neka dascica u glavi fali. Ali ne mogu da krivim druge za svoje neraspolozenje za trenutno psihicko stanje u kojem se nalazim. To nebi bilo fer, to nisam ja. Znaci da moram poceti od sebe, da u sebi nadjem odgovore koji su danima otvoreni, koji mi jos ne daju mira ni spokoja dusi. Istina je da se covek radja sam i umere sam .... ali ne usamljen. Veliki deo tog zivota provede se razmisljajuci o drugim osobama, osudjujemo donosimo neke zakljucke o njima. Onda se u nama radja neka prkos zavist ljubomora. Svega smo toga svesni ali ipak ignorisemo te bitne detalje, pokusavajuci da sebe ubedimo da su nasi postupci ispravni i da imamo bezbroj razloga za to. Gubimo sposobnos prepoznavanja postovanja, saosecanja,iskrenosti, tolerancije, gubimo zelju...a kada to izgubimo u sebi necemo imati mogucnosti ni u drugima te osobine prepoznati. Dali j e ovo sto se trenutno desava samo ironija zivota. Jedan hladni tus sa kojim me zivot opominje. Po ko zna koji put cinim iste greske. Po ko zna koji put stojim na raskrscu i pitam se kuda poci. Put koji je iskren koji zahteva totalnu moralnu sangu i jacinu lichnosti , ili put u kojem sam neko drugi put lazi. Put maski senki obmana. Cista savest mi je jako vazna, priznajem to ali isto onda upitam sebe zasto samo meni kako drugi mogu drugacije a ja uporno pokusavam ovako ..... gde je u svemu tome poenta. Ono sto u ovom trenutku osecam je nesigurnost u sebe u svoje postupke. Jedino sto znam u ovim trenucima je da mi je neko jako potreban. Neko ko je spreman da mi da podrsku da spozna iskrenost od lazi da shvati neko ko ce me prihvatiti takvom kakava jesam. Neko pred kim ne moram gluviti savrsenstvo zene (takve ne postoje). Dali je to previse trazeno. Dali se na danasnje vreme neke vrline lichnosti ne cene vise. Nikada nisam gledala ko sta i koliko ima , niti ko kako izgleda. Lepota koju nosimo u sebi je meni naj vaznija,sve je ostalo prolazno. Mozda sam naivna kada kazem ako sedvoje dopunjavaju da ce od jednog zrnca peska sagraditi celu kulu i gradove bez obzira na to koliko im je jos od zivot ostalo. Sanjala sam nekada o porodici srecnoj maloj porodici. O nekom koga cu na vratima sachekati i polubiti kad dodje umoran s posla, nekog kome cu postaviti stoda posle napornog dana nesto pojede i opusti se. Sanjala sam da kada jutrom otvorim oci necija glava lezi pored moje. Poljubac za dobro jutro doruchak u dvoje. O nekom ko ce mi rame pruziti u trenucima kada mi je tesko skim mogu poprichati o svojim problemima i takodje poslusati njegove. Dali je to sve previse trazeno u danasnje vreme? Dali su to snovi jedne Sanjalice koja mozda jos zivi u nekom drugom vremenu?



click to comment

3 Kommentare:

Anonym hat gesagt…

... velika ljubav proizilazi iz velikog saznanja voljene stvari, a ako je
malo poznajes, malo ces je, ili je uopste neces moci voleti.
Leonardo da Vinci
A u tebi ima i previse ljubavi za tim "Andjelom". Moze se samo postaviti pitanje: Dali je on slep ili lud? Kad tako nesto ne primecuje.

Anonym hat gesagt…

Ovo sto sam do sada procitala je stvarno carsvo osecanja .... zelja .. igra recii koja se retko srece ....Sa osobom koja je dala prvi komentar ne slazem se u potpunosti. Ljude ceto odvaja nesto nevidljivo i treba vremena da im se putevi ukrste....

Sneguljica hat gesagt…

hvala....na vasem misljenju ....